Kako nas "varaju" u prodavnicama

Da li ste se nekad osjetili prevareno kada izađete iz prodavnice ili supermarketa? Pročitajte kako nas prodavci ‘varaju’ u prodavnicama.

 

Kolica su namjerno prevelika

Kolica su izmišljena 1938. godine i tada su bila mnogo manja nego danas. Ali ona nisu slučajno takva. Prazna kolica će vas podsvjesno natjerati da kupujete više i potrošite više!

Manipulišu bojama kako biste pomislili na rasprodaje

Boje su veoma moćne a njihov uticaj na vas je ogroman. Tako su prodavnice uspjele da crvenu boju povežu sa rasprodajama i skoro pa nećete moći da se udržite kada je vidite.

Postavljaju voće na ulaz u radnju

U većini prodavnica su voće i povrće na samom ulazu. Zdrava hrana, jarke boje i mirisi dokazano povećavaju potrošnju.

Namjerno komplikuju cijene

Neke stvari su zapakovane, neke se prodaju na kilo, a neke na komad. To namjerno rade da biste teže uporedili cijene.

Pogledajte kako je povrće poređano

Poređano je tako da pomislite da samo što je ubrano i da je vrlo svježe. A nije!

Tu je i cvijeće

Obično se nalazi na ulazu u radnju i prodavnice tako žele da vas opuste kako biste se osjetili kao kod kuće. A to znači da ćete i opušteno trošiti.

Oni žele da ogladnite

Zato će se kroz prodavnicu osjećati miris svježeg hljeba iz pekare. Kada ste gladni sve vam se jede i sve želite da kupite.

Tjeraju vas da hodate

Važne namirnice poput hljeba i mesa su uvijek na kraju prodavnice. Tako ćete morati da prođete pored mnogih proizvoda i ostanete duže u prodavnici.

Mislite da idete brzo, ali…

Ali ne idete! Neke prodavnice će namjerno postaviti manje pločice na odjeljenju skupe robe. Vaš mozak registruje zvuk koji prave kolica. Zbog manjih pločica ćete misliti da idete brzo, a zapravo ćete ići sporije i duže gledati u police sa skupim stvarima. 

Hodate na lijevo

Velika većina prodavnica je napravljena tako da hodate sa desna gde je ulaz na lijevo gde je izlaz. Ni to nije slučajno pošto ljudi po pravilu kupuju stvari sa desnih polica.

Manipulišu djecom

Skupe stvari, poput žvaka i čokoladica, se nalaze na visini dječijih očiju. Kao i pored kase kada se već malo unervoze pa ćete im nešto kupiti samo da biste ih smirili.

Mislite da je jeftino, ali nije

Većina ljudi je u žurbi i kupiće stvari koje su istaknute kao povoljne. Ali one često uopšte nisu povoljne, samo ljudi nemaju vremena da provjere.

A što dobro ide zajedno

Oni će namjerno postaviti zajedno neke proizvode. Recimo pivo i čips. Pa kako da ih ne kupite kada tako dobro idu zajedno.

Meso i riba se prodaju ispred bijelih zidova

Tako izgledaju svježije.

Ponovo te boje

Neke boje će uticati na vaše stanje svijesti. Recimo tople boje će učiniti da više razmišljate. O tome šta ćete kupiti, jasno. Zato će upravo u te boje ofarbati zidove u djelu radnje gde bi voljeli da provedete nešto više vremena. Takođe, dodaće posebne lampe da bi povrće izgledalo zelenije.

A tu je i muzika

Recimo francuska muzika u djelu za vina koja asocira na skupa vina i putovanje.

I za kraj nagrada

Nagradite sebe dobrom kupovinom jedne skupe čokolade koja samo na vas čeka na pultu kod kase. 

 

Prijatno!

 

 

 

 Izvor:   Dnevno.rs

Uloga medija u obrazovanju i vaspitanju

Uticaj masovnih medija na život savremenog čovjeka je velik i raznolik. Danas su masovni mediji postali sastavni dio naših života jer preko njih dobijamo informacije o svijetu – oni nas edukuju, zabavljaju i šire naša saznanja.

Mediji imaju veliku moć uticaja na formiranje javnog mnjenja i mišljenja, stavova i ponašanja ljudi u društvu – masovni mediji su postali glavni vaspitači ljudi, a naročito djece i omladine. Zato se javlja potreba za razumijevanjem medijskih sadržaja – potreba za razumijevanjem medijske kulture.

Medijska kultura kao socijalizacijski faktor nužno pretpostavlja i prisutnost medijskog vaspitanja i obrazovanja putem kojeg će se recipijenti dovesti u ravnopravan položaj naspram medijskih sadržaja kojima su svakodnevno izloženi. Glavni cilj medijskog obrazovanja je pomoći građanima da razviju kritički stav prema medijima kako bi bili sposobni donijeti vlastitu odluku na temelju dostupnih informacija.

Živimo u svijetu u kojem su granice saznanja odavno prešle okvire društvene zajednice i lokalne kulture u kojoj živimo. U tom procesu globalizacije mediji sve više postaju glavni izvor informiranja i formiranja ličnosti svakog pojedinca kao ljudske osobe i to najčešće putem manipulativnih uticaja koja se odvijaju preko medijskih sadržaja koji nam se nude. Sloboda medija se sve više nalazi u sjeni profita i na taj se način mediji udaljavaju od “watchdog” uloge kao svoje primarne i najvažnije funkcije. Masovni mediji se pretvaraju u profitnu industriju kojoj publika više nije onaj ideal kojem se težilo ranije.

Sve veća prisutnost kablovske i satelitske televizije, PC-a, mobilnih telefona i interneta u domaćinstvima ljude dovodi u stanje veće zavisnosti o medijskim sadržajima koje isti nude – dolazi do promjena medijskog okruženja u kojem pojedinci žive. Na taj se način publika dovodi u podređeni položaj naspram medija pa joj je potrebno ukazati na korisne strane novih medija i novih tehnologija. Naprimjer, cjeloživotno obrazovanje(učenje) u multimedijskom okruženju vlastitoga doma.

Nastankom savremenih medija koje stvaraju sami korisnici (blogovi, razne društvene mreže poput Facebooka, Twittera i MySpacea) mainstream mediji zamijenjeni su personalizovanim – internet je postao sredstvo putem kojeg ljudi postaju informacija, vijest ili kulturni sadržaj. Posljedica takvog digitalnog okruženja je mnoštvo beskorisnih informacija, nepouzdanih vijesti, manjak kulture, povećana mogućnost plagiranja te brisanje granica između publiciteta i odnosa s javnošću, čime se utiče na kulturne i moralne vrijednosti nekog društva.

Svaki medij poruke oblikuje prema vlastitom jeziku i gramatici pa je potrebno poznavati kako funkcionišu znakovi i simboli jezika u medijima. Naučiti „čitati“ medije je jedan od najvažnijih ciljeva medijske pedagogije jer mediji ne prezentuju stvarnost, već ju reprezentuju. U takvom medijskom okruženju gdje se tradicionalni mediji isprepleću s novim tehnologijama s pravom se može reći da masovni medij postaju sastavni dio naših života. Pitanje je samo na koji način i u kolikoj mjeri: Jesu li ljudi ti koji se bave medijima ili se događa suprotno pa se mediji sve više bave ljudima i preuzimaju najvažniju ulogu u njihovim životima?

Autor: A. Samardžić

Laži koje živimo

Spencer Cathcart napravio je kratak dokumentarni film "Laži koje živimo", u kojem preispituje ljudske slobode, školstvo, korupciju, novac, kapitalizam, kolaps u svijetu, zaštitu prirode, klimatske promjene, GMO i način na koji ljudi tretiraju životinje.

"U ovom trenutku možete biti bilo gdje, baveći se bilo čim. Umjesto toga sjedite sami za računarom. Šta je to što nas sprječava da radimo što želimo, budemo gdje želimo biti? Svakog dana se budimo u istoj sobi i pratimo isti put, da bismo živjeli isti dan kao juče. Nekada je svaki dan bio nova avantura, a onda se sve promijenilo. Prije se činilo da vrijeme ne postoji, danas se čini da ga nema dovoljno. Znači li ovaj način života da smo odrasli, da smo slobodni? Jesmo li zaista slobodni?", započinje svoj dokumentarac Cathcart.

Otkriva kako osnovni resursi za preživljavanje nisu u rukama pojedinaca već korporacija. Ništa od onog što nam priroda daje nije naše.

"Pokoravamo se njihovim pravilima. Otkrivamo svijet kroz udžbenike. Godinama sjedimo i prihvaćamo sve što nam kažu. Testiraju nas i ocjenjuju, kao pokusne kuniće u laboratoriju. Odgajaju nas da ništa ne mijenjamo u svijetu, da ne budemo drugačiji (ne talasaj), da budemo dovoljno pametni za posao koji radimo, ali i da ne pitamo zašto ga radimo baš na takav način i protiv sebe samih", nastavlja.

Dodaje kako nemamo vremena za život za koji radimo, sve dok ne ostarimo i više ne možemo raditi, a tada smo ostavljeni da umremo.

"Zajedno imamo jedinstven život, ali zajedno smo samo gorivo, ljudska masa za oblikovanje. Gorivo koje daje moć vladajućojeliti", zaključuje.

"Oni nama daju novac, a zauzvrat mi im dajemo čitav svijet", dodaje.

Posljedice toga su zagađenje okoline, ekonomske krize, ratovi i glad u svijetu iako ima dovoljno hrane za sve. Cathcart se pita što će se dogoditi kad zagadimo posljednju čistu rijeku i kad više ne bude čistog zraka. Osim što uništavamo druge vrste, uništavamo i sebe. Uzimamo razne tablete kako bismo izliječili bolesti, a zapravo konstantno u sebe unosimo hranu koja je puna toksina, jer je dizajnirana samo za profit.

Ubijamo neke vrste životinja, dok druge štitimo. Ubijanje stranaca u drugim zemljama opravdavamo, dok je ubistvo komšije i prijatelja nezamislivo, ističe autor dokumentarca.

"Je li ubistvo, samo zato što možemo i zato što to uvijek činimo, opravdano? Ili pokazuje da ništa nismo naučili, jer reagiramo agresivno, umjesto misaono sa suosjećanjem", dodaje.

Zadovoljstvo tražimo posvuda osim u sebi, a većina najsretnijih ljudi su oni koji posjeduju vrlo malo. Čekamo da netko promijeni svijet, ali ne pada nam na pamet mijenjati sebe.

"Ljudska vrsta je preživjela ne zato što smo najbrži ili najjači, već zato što treba da radimo zajedno".

Danas imamo priliku koju nikad nismo imali prije, putem interneta podijeliti svoju poruku s milionima širom svijeta, zaključuje Cathcart. 

Pogledajte dramatični video (koji je dosad prikupio 2,5 mil. pogleda) pa sami zaključite slažete li se s onim što je u njemu iznio.

Izvor:http://www.index.hr/black/clanak/dramaticnih-osam-minuta-otkriva-quotlazi-koje-zivimoquot/809457.aspx

Kultura i mediji

Šta utiče na interesovanje za kulturu: Božović: Vulgarnost bolje prolazi

Po mišljenju kulturologa Ratka Božovića, mediji utiču na interesovanje za kulturu, njihov uticaj da opredjele ljude za određene programe i sadržaje je velika, a njihova uloga u pobuđivanju pažnje je ključna.

- Kada se napravi medijski nagovor i podigne medijska temperatura oko nečega, onda to ima najviše publike. Ne samo obrazovane, nego i one koja hoće malo da se informiše. Tamo gdje se otvore mogućnosti prema kulturi, tu postoji i aktivan odnos, što pokazuje posjećenost festivala, gužve na kulturnim manifestacijama. Ali, mediji su izgubili civilizacijsku obojenost, oni su danas zasićeni banalnošću i najviše afirmišu podaničku varijantu života i zabavu na najnižim nivoima - ono što ima više kiča, više vulgarnosti i pornografije, to bolje prolazi kod publike. Umjesto pravih vrijednosti u kulturi podmeću se komercijalne stvari koje se predstavljaju kao "velika djela", samo da bi se prodala i da bi se što više zaradilo. Tako se dešava da zabavni filmovi obaraju rekorde u gledanosti, a art ostvarenja budu jedva zapažena u bioskopima, da bestseleri postaju bezvrijedna, komercijalna štiva, da su najgledanije predstave koje relaksiraju i zabavljaju publiku (Grand, Pinkove zvjezde, razne sapunice na TV...). A kulturne manifestacije su mjesta gdje se misli, a ne mjesta gdje se čovjek zabavlja.

- Vrhunske vrijednosti i komercijala ne mogu zajedno. Naša zabava i opsjednutost njome dostigla je zastrašujući nivo, to je zabava za svijet (ili društvo) koji nije pripremljen(o) da komunicira sa pravim vrijednostima. Kada su u jednom društvu zabava i estrada najdominantnije i najfrekventnije kategorije, kao što je to kod nas, onda ostaje malo prostora i malo vremena za vrijednosti u kulturi koje nisu sporne, koje bi trebalo da budu protivteža takvoj situaciji. Mi kao društvo nemamo snage da uspostavimo autoritete u kulturi, i nikada kulturu nismo ni videli kao potvrdu i pretpostavku za ostale oblasti života - za politiku, ekonomiju... A bez kulture nema ni suštinskih strukturalnih promjena u društvu; naše političko, ekonomsko i socijalno stanje će biti sve lošije iz godine u godinu ako se nešto na tom polju ne promijeni- smatra profesor Božović.

SVIJET SMO KOJI MALO DIŽE GLAVU

- Mi smo nivo publike koja je vrlo siromašna i teško može da napravi izbor bilo koje forme svoga života - kaže Ratko Božović. 

- Najsiromašnija populacija (društva i države) su one mukotrpne egzistencije zabavljene elementarnim postojanjem, koje i nisu u mogućnosti da se uključe u polje kulture. 

Srednji sloj se pojavljuje kao siromašna populacija koja u kulturi nalazi zamjenu za svoj društveni status, to je sloj koji malo diže glavu i najbliži je pravim kulturnim vrijednostima. Iz tog svijeta dolaze dugački redovi za jeftinije karte ispred pozorišta, posetioci festivala, "Noći muzeja", Sajma knjiga... 

Treća kategorija su oni koji imaju para, a nemaju afiniteta prema kulturi, i niti će sami prisustvovati kulturnim događajima, niti će ih sponzorisati.

Izvor: R. Radosavljević

Mediji i propaganda

"Nije najveća budala onaj koji ne zna da čita, već onaj koji misli da je sve što pročita istina."- Ivo Andrić.

Mediji su postali neizostavan dio svakodnevnog života. S njima se osjećamo potpunim i sigurnim. Ujutro, nakon ustajanja iz kreveta, mi se nadopunjujemo: (neko) naočalama, pogledom na sat, kao glavna orijentacija za vrijeme-danas skupo i dragocjeno; potom se nadopunjavamo mobilnim telefonima, najčešće pametnim (neko dopusti da budu pametniji i od nas) i tako nastavljamo svoje funkcionisanje; mediji nas određuju, rekao je poznati medijski teoretičar David Moorley, i daju nam smisao: upotpunjuju nas.

Mediji su sinonim za moć. Takođe su poznati i priznati kao četvrta sila, zbog mogućnosti uticaja na javno mnjenje, kreiranje stavova, načela, vrijednosti (posebno tokom izloženosti i ovisnosti jednom te istom mediju kroz duži vremenski period.) Postojanje nezavisnih medija izgleda kao nedostižni ideal u današnjem svijetu, jer mediji funkcionišu uz finansijsku podršku moćnika koji zauzvrat traže svoj mali prozor u svijet, lijep glas o sebi, pohvalu ili proizvodnju pseudodogađaja da bi se odvratila pažnja javnosti od stvarnih problema. Tu se, naravno, otvara golemi prostor za svjesnu manipulaciju ljudima. Sociolog i politički analitičar, Srđan Vukadinović ističe da su mediji moćno sredstvo koje može brzo promijeniti pogled na neku situaciju, jer se nova situacija stvara prema interesu vlasnika. Medijska politika zavisi dakle od interesa vlasnika ili lobija čije interese predstavljaju kao dobro svih.

Teorija dr Jozefa Goebbelsa, Hitlerovog ministra propagande, se temelji na sloganu koji kaže da sto puta iznesena laž, stoprvi put postaje istina. Njom se okoristio Hitler manipulišući ljudima preko tada aktualnog medija – radija (to vjerovatno ne bi uspio putem Televizije jer nije bio: miran, smiren, “ugodan za oko“; s obziroma na njegovu gestikulaciju i neverbalnu komunikaciju, dovoljan bi bio jedan kadar da se dođe do saznanja da je Hitler ustvari luđak koji neartikulisano govori i “tlači“ ljude). Goebbels je dobro odradio svoj posao, ostao i danas poznat, ujedno i dobra škola današnjim medijskim manipulatorima. Neki od Goebbelsovih epigona u malo blažem obliku su i vlasnik najvećih talijaskih medija Silvio Berlusconi i bh. „Berlusconi“ Fahrudin Radončić, koji su izgleda učili na njegovom iskustvu.

Ipak, to najbolje provodi u stvarnost najviša, jedina, nedokučiva Amerika, sjeme "demokratije" u cijelome svijetu. Ono što zažele, to i ostvare, imaju sposobnost mijenjati čovjeka ili svijesti čitavog naroda, ali naravno u očima drugih. (Daleko je to od stvarne svrhe koju bi mediji trebali imati prema kanadskom medijskom teoretičaru Marschalu McLuhnanu. On naime tvrdi da bi mediji trebali povezati svijet i biti jedan prozor u nepoznate i daleke krajeve – Globalno selo.)

Na temelju lažnih izvještavanja uništena je Libija: tvrdilo se kako Gadafijeve snage kreću u pokolj stanovnika u gradu Bengazi, ali je kasnije postalo jasno da je to bila propagandna izmišljotina. Afganistan je uništen zbog navoda da se u zemlji krije lider terorističke organizacije (Al-Qaeda) Osama bin Laden, koji je kasnije je ubijen u Pakistanu.

  trosiosus.deviantart.com

Svaki Zapadu nepodobni vladar do sada je barem u jednoj prilici uspoređen sa zloglasnim njemačkim kancelarom. Danas Kim, jučer Assad, prije toga Gaddafi, Sadam, Hugo Chavez, Milošević, Karadžić, Vladimir Putin. Ovakve komparacije su izuzetno opasne i zbog jednog drugog fenomena - istorijskog revizionizma.

U vrijeme Hladnog rata, američki mediji su zadržavali imidž "slobodnog medija kojem se moglo vjerovati". Dr. Roberts tvrdi kako u Americi danas nema slobodnih medija (osim internetskih stranica). To potvrđuje i članak od prije nekoliko dana u kojem The Huffington Post govori o slobodi medija u Sjedinjenim Državama.

Možda bi bilo dobro postaviti pitanje koji su mediji objektivni(ji) a koji nisu, uzimamo li sve zdravo za gotovo ili ipak imamo nekog predznanja o izrečenom i uzimamo to s rezervom? 

Vode li nas mediji analfabetizmu u ovome modernom dobu?! 

Jesu li mediji “otrovali i ubili“ svaku normalnu sliku o dalekim zemljama Svijeta, do kojih možemo doći jedino putem njih samih? 

Postajemo li i mi simpatizeri istih naroda i kultura kao SAD ili smo barem malo odmakli od današnjeg mediokriteta?! 

Izvori: Al Jazeera Balkans; Kontekst: Pravosuđe i mediji, 21. siječnja 2014; Advance.hr