Uticaj masovnih medija na život savremenog čovjeka je velik i raznolik. Danas su masovni mediji postali sastavni dio naših života jer preko njih dobijamo informacije o svijetu – oni nas edukuju, zabavljaju i šire naša saznanja.
Mediji imaju veliku moć uticaja na formiranje javnog mnjenja i mišljenja, stavova i ponašanja ljudi u društvu – masovni mediji su postali glavni vaspitači ljudi, a naročito djece i omladine. Zato se javlja potreba za razumijevanjem medijskih sadržaja – potreba za razumijevanjem medijske kulture.
Medijska kultura kao socijalizacijski faktor nužno pretpostavlja i prisutnost medijskog vaspitanja i obrazovanja putem kojeg će se recipijenti dovesti u ravnopravan položaj naspram medijskih sadržaja kojima su svakodnevno izloženi. Glavni cilj medijskog obrazovanja je pomoći građanima da razviju kritički stav prema medijima kako bi bili sposobni donijeti vlastitu odluku na temelju dostupnih informacija.
Živimo u svijetu u kojem su granice saznanja odavno prešle okvire društvene zajednice i lokalne kulture u kojoj živimo. U tom procesu globalizacije mediji sve više postaju glavni izvor informiranja i formiranja ličnosti svakog pojedinca kao ljudske osobe i to najčešće putem manipulativnih uticaja koja se odvijaju preko medijskih sadržaja koji nam se nude. Sloboda medija se sve više nalazi u sjeni profita i na taj se način mediji udaljavaju od “watchdog” uloge kao svoje primarne i najvažnije funkcije. Masovni mediji se pretvaraju u profitnu industriju kojoj publika više nije onaj ideal kojem se težilo ranije.
Sve veća prisutnost kablovske i satelitske televizije, PC-a, mobilnih telefona i interneta u domaćinstvima ljude dovodi u stanje veće zavisnosti o medijskim sadržajima koje isti nude – dolazi do promjena medijskog okruženja u kojem pojedinci žive. Na taj se način publika dovodi u podređeni položaj naspram medija pa joj je potrebno ukazati na korisne strane novih medija i novih tehnologija. Naprimjer, cjeloživotno obrazovanje(učenje) u multimedijskom okruženju vlastitoga doma.
Nastankom savremenih medija koje stvaraju sami korisnici (blogovi, razne društvene mreže poput Facebooka, Twittera i MySpacea) mainstream mediji zamijenjeni su personalizovanim – internet je postao sredstvo putem kojeg ljudi postaju informacija, vijest ili kulturni sadržaj. Posljedica takvog digitalnog okruženja je mnoštvo beskorisnih informacija, nepouzdanih vijesti, manjak kulture, povećana mogućnost plagiranja te brisanje granica između publiciteta i odnosa s javnošću, čime se utiče na kulturne i moralne vrijednosti nekog društva.
Svaki medij poruke oblikuje prema vlastitom jeziku i gramatici pa je potrebno poznavati kako funkcionišu znakovi i simboli jezika u medijima. Naučiti „čitati“ medije je jedan od najvažnijih ciljeva medijske pedagogije jer mediji ne prezentuju stvarnost, već ju reprezentuju. U takvom medijskom okruženju gdje se tradicionalni mediji isprepleću s novim tehnologijama s pravom se može reći da masovni medij postaju sastavni dio naših života. Pitanje je samo na koji način i u kolikoj mjeri: Jesu li ljudi ti koji se bave medijima ili se događa suprotno pa se mediji sve više bave ljudima i preuzimaju najvažniju ulogu u njihovim životima?
Autor: A. Samardžić
