Do prije nekoliko godina
pitanje o tome ko određuje pravila u porodici bilo je sasvim neumjesno, jer je
roditeljski autoritet bio neprikosnoven. Teško je zamisliti da nam danas dijete
ljubi ruku u znak poštovanja, da nam persira i stoji mirno i gleda u pod kad mu
se starija osoba obraća. Savremeni roditelji imaju potrebu da stalno usrećuju svoju djecu i kada se
situacija okrene na način da više nije dijete ono koje traži odobravanje
roditelja, već obrnuto mama i tata traže odobravanje djeteta. Tada roditelji nemaju
autoritet, odrekli su ga se!
- Situacije u kojima se neki
roditelji i djeca nalaze, a gdje mališani imaju veću moć odlučivanja u porodici
nego što je to primjereno njihovom uzrastu, najčešće nemaju nikakve veze sa
dječjim pravima.
- Sa djetetom se možemo dogovoriti
koju će vrstu kućnih poslova da obavlja, ali nije u redu da mu se prepusti
odluka da li će i šta da radi u kući ili ne. Naravno da bi dijete u takvoj
situaciji najradije izabralo da ništa ne radi, ali protivljenje i otpor nisu
razlog da roditelj od svojih zahtjeva odustane - tvrdi psiholog Nevenka Lovrinčević.
U strahu da
ne budu prestrogi, roditelji ponekad postaju previše popustljivi. A i društvo
im nameće model da se sve rješava kroz razgovor, strpljenje i bez pritisaka i
batina, kako bi se uvažila dječja prava. Mame se često javljaju psiholozima i
žale se da su uplašene od postupaka svoje djece, izbjegavaju da idu u goste i
strahuju od neprijatnih situacija na javnim mjestima.
- Ako roditelj u pokušaju da
izbjegne autoritaran, čvrst i distanciran pristup, ode u popustljiv, povlačeći i
nesiguran, naći će se u drugoj vrsti problema - smatra psiholog. - Ono što je
za dobar razvoj djeteta potrebno jeste odnos sa roditeljem u kome će biti
bliskosti, topline i prihvatanja, ali i čvrsto i dosljedno postavljanih granica.
Situacija kada dijete vrišti i baca se nije prijatna za roditelja koji se može
osjećati bespomoćno i neefikasno. Ipak, nema razloga da se roditelji takvih
situacija "plaše". Ukoliko se roditelj povuče i popusti u takvim situacijama, on potkrepljuje tu vrstu ponašanja i može računati na to da će se
ono ponavljati. Najbolje je sačuvati živce, ostati smiren i sabran, ili bar to
odglumiti, i ne popustiti pred emocionalnim ucjenama djeteta.
Iako postoje predrasude da je
lakše disciplinovati djevojčice nego dječake, psiholog smatra da ne postoji bitna
razlika. I kod jednih i kod drugih je poželjno da roditelj ima pravu mjeru
autoriteta.
Od svih škola najteže je
završiti onu roditeljsku. Mame i tate ne dobijaju diplome, ali im se
dugogodišnji uloženi trud i (ne)strpljenje vraćaju kao bumerang - kada dijete
poraste. Pa, kada njihov mezimac počne da bježi sa časova, postane nasilan, psuje, pije alkohol ili se
drogira, roditelji se obično vajkaju što ga nisu tukli
kada je bio mali.
Pravo pitanje je: da li bi batine pomogle? Psiholozi smatraju
da prut i kaiš nisu vaspitne metode, već preporučuju da sa djecom treba
razgovarati i tada im postaviti jasne granice ponašanja.
- Nema razloga da se batine
koriste - smatra Nevena Lovrinčević. - Postoje veoma efikasne tehnike
disciplinovanja kojima roditelji postižu željeni efekat bez upotrebe batina. Batinama se djeca uče da se problemi tako rješavaju i da je udaranje slabijeg u
redu. Ni jedna ni druga poruka nisu dobre. Kako ćemo naučiti dijete nenasilnom ponašanju sa drugima ako ga sami tučemo? Učenje oponašanjem je svakako jedan od
najmoćnijih načina učenja.
Stručnjaci upozoravaju da roditelji moraju da shvate da su baš oni prvi uzor svom nasljedniku i da su oni najzaslužniji za sve što dijete uradi pogrešno.
- Danas roditelj mora da
razvija svoj stil, izbjegava tipične greške, razvija se zajedno sa djetetom.
Daleko je teže nego prije pedeset-šezdeset godina, kada je društvo bilo
stabilnije i usporenije, a važila je izreka da dijete ne vaspitavaju samo mama i tata,
već cijelo društvo. Roditelj priprema dijete za život u budućem ljudskom društvu, ali
današnji roditelji su prvi put u istoriji u situaciji da zbog obima i brzine
promjena ne znaju kako će to društvo izgledati.
Psiholozi podsjećaju da je dobar vaspitni stil
pun ljubavi, u kojem ima mnogo objašnjenja i podučavanja, u njemu su pohvale i pokloni,
ali su i jasne zabrane i kritike, pa i kazne. Najbolje je, kažu, kada je
roditelj čvrst u stavu, a blag u načinu, bilo da je u pitanju nagrada ili
kazna.
