Znate li uopšte koja je razlika
između discipline i kazne?
Kazna
Kazna je nešto što roditelji rade, a što djetetu nanosi određnu bol
ili neugodnost. Razlog je kažnjavanje djeteta zbog određenog djela koje je
napravilo, a samom kaznom žele postići da dijete više nikada ne ponovi
(ne)djelo koje je učinilo.
Primjeri kazni su udaranje djece, oduzimanje igrački ili nekih
privilegija koje je dijete dosada imalo, a koje nemaju veze s onim što
je dijete učinilo. Kazne su i zabrane odlazaka negdje, slanje djece u
sobu ili u ćošak.
Disciplina
Disciplina je, s druge strane, učenje i usmjeravanje djece. Svrha disciplinovanja djece je da dijete nauči samo da kontroliše svoje ponašanje.
To uključuje našu pomoć u učenju o osjećanjima, uzrocima i posljedicama,
te pomoć oko učenja životnih vještina koje će mu pomoći da se nauči samokontroli i
samodisciplini.
Ovo znači da će se dijete morati suočiti sa neugodnim
posljedicama vlastitog izbora, ali neće se suočavati sa roditeljem
koji ga kažnjava samo zato da ga nauči određenu životnu lekciju. Kada pustimo da dijete
osjeti neugodne posljedice onoga što je učinilo, mi kao roditelji možemo saosjećajno biti uz njega pružiti mu svoju punu podršku.
Kada roditelj odluči dijete suočiti sa posljedicama onoga što je
učinilo, uzroci i posljedice će djetetu biti savršeno jasne. Ovo je pravi
način da djetetu pomognemo da se suoči sa posljedicama svojih dijela, da
nauči što je dobro, a što ne, i da nauči prihvaćati odgovornost za
svoja ponašanja.
Najveća razlika između kazne i logične posljedice je ton na koji je
prezentirate djetetu. Ako djetetu pristupate s ljubavlju i nježnošću,
ako se saosjećate s njim vezano za situaciju, dijete će razumjeti uzroke i
posljedice svoga ponašanja. Može ono još biti uzrujano i ljuto na
roditelja, ali će shvatiti da je posljedica vezana za ono što je ono
učinilo. Posljedica nije kazna jer nije namjenjena da dijete
pati, već da nauči iz svoje vlastite greške i to će mu pomoći da raste i
razvija se u odgovornu osobu.
S obzirom da su logičke posljedice vrlo slične kazni, bar s stanovišta
djeteta, uvijek trebate pokušati naći rješenje za određenu situaciju.
Ukoliko ne pronađete rješenje, nema velike razlike između posljedice i
kazne. Ukoliko dijete prekrši
pravilo o dozvoljenom vremenu koje može provesti za televizijskim ekranom,
logična posljedica bi bila da mu zabranimo gledanje televizije na sedam ili mjesec
dana. Ali, nudi li ovakav pristup rješenje? Uči li ovo dijete da
samostalno nauči regulisati svoje vrijeme pred TV ekranom ili ga uči da
sluša pravila?
Ovdje leži razlika. Najbolje što bi u ovoj situaciji bilo napraviti
je sjesti sa djetetom, zajedno s njim sastaviti tablicu vremena kada i
koliko može provoditi pred ekranom i dogovoriti se s njim da se ovoga kućnog pravila morate držati.
Zašto ne treba kažnjavati djecu? A zašto bi djecu trebalo kažnjavati?
Što će dijete naučiti kada ga pošaljemo u sobu ili u ćošak? Što će
naučiti iz toga kada im zabranimo koristiti mobilni telefon ili posjete prijateljima?
Svakako, ovo djetetu šalje jasnu poruku o tome što je prihvatljivo
roditelju, a što ne, ali ovo ima i svoju cijenu – to je otpor vaše djece
prema vama. Na ovaj način djetetov glavni fokus je ponašanje roditelja,
a ne njegovo vlastito ponašanje i počinjene greške.
Kazna ne uči dijete ničemu. Ako je dijete kažnjeno zbog toga što je udaralo roditelje kada je ljuto, a nije dobilo pomoć oko toga kako da se nosi sa svojim osjećanjima i frustracijama, ono je zakinuto za informacije i životne vještine koje je trebalo savladati. U ovakvom slučaju, ponašanje zbog koga je djete kažnjeno će se ponoviti. Djetetu je oduzeta mogućnost da bude odgovorno za svoja djela.
Nakon što je kažnjeno i nakon što je kazna izvršena, dijete se osjeća “oslobođeno”. Po
završetku kazne, nakon što je odsjedilo određeno vrijeme u sobi ili
nije išlo kod prijatelja tri dana, ono je oslobođeno odgovornosti za ono
što je učinilo. Roditelj je onaj koji je preuzeo njegovu odgovornost kada ga je kaznio.
Više bi koristi dijete imalo da je naučilo kako da kontroliše emocije i svoje ponašanje u
određenim situacijama i kako da ispravi svoje pogreške od toga da nije
moglo koristiti svoj telefon tri dana.
Nedostatak kazne nije i nedostatak discipline. Djeca roditelja koji ne koriste kazne u vaspitanju nisu nedisciplinovana i ne dopušta im se da se ponašaju kako ona žele. Njima je dato znanje i vještine koje su potrebne da postanu sposobni sami upravljati svojim ponašanjem, postaju osobe koje su odgovorne za ono što učine i u stanju su ispraviti svoje greške. Ovo djecu uči odgovornosti i rješavanju problema, što ih ujedno priprema da postanu zdravo formirane odrasle osobe.
Zapamtite, životne greške se ne rješavaju tako da zabijemo glavu u pijesak. Učite svoju djecu, ne kažnjavajte ih!
Izvor: R. Šanko
Kada razmišljamo što bi nas najviše učinilo