Pogrešan izbor škole može uništiti uspjeh vašeg djeteta u budućnosti

Loši uslovi za rad, učionice sa oštećenim stolovima i stolicama, krede i table umjesto tableta i računara, gradivo koje godinama zaostaje za svjetskim tehničko-tehnološkim napretkom, nastavnici/profesori koji nemaju vremena da se posvete svakom đaku, loš uticaj društva i okoline, ugrožena bezbjednost djece... Ovo su samo neki od redovnih problema sa kojim se susreće većina roditelja i djece tokom školovanja.

Da li ste svjesni da sve ovo, uz pogrešan izbor škole, može uništiti cio život, karijeru i uspjeh vašeg djeteta u budućnosti?

Roditelji, evo čega možete lišiti svoje dijete samo jednom pogrešnom odlukom – lošim izborom škole:

● dobrog vaspitanja i radnih navika – dijete će učiti i usvajati navike i ponašanje onih kojima je okruženo,

● okruženja koje podstiče na uspjeh – ako njegovi drugari žele da budu uspješni, onda će to željeti i vaše dijete,

● opšte znanje neophodno za upis u najbolje srednje škole, najbolje fakultete i postizanje velikog uspjeha u karijeri – ako dijete ne dobije praktično znanje koje je neophodno i korisno, to mu može uništiti budućnost, jer neće moći da nastavi kvalitetno školovanje, niti mu omogućiti da nađe dobar posao,

● poznavanje novih tehnologija – ako se na vrijeme ne upozna sa novim tehnologijama i ne nauči da ih koristi, ovo ga može kočiti kroz čitav život,

● da kreativno razmišlja i uči uz razumijevanje – ovo je osobina svih uspješnih ljudi,

● pravih vrijednosti u životu i pozitivnih uzora na koje će se ugledati,

● kontakata koje će koristiti tokom čitavog života – drugovi, koje upozna u školi kasnije će mu biti poslovni partneri i kontakti za ulazak u mnoge firme.

Problemi na koje smo navikli u školama nisu neizbežni. Danas mnogi roditelji imaju izbor, ali često toga nisu svjesni.

U Srpskoj danas ne postoje škole, koje imaju napredno obrazovanje, a dostupne roditeljima.

Škola budućnosti u kojoj djeca uče uz pomoć Gugl aplikacija i tableta, komuniciraju sa natavnicima/profesorima pomoću četa i mejla, imaju onlajn dopunske časove i konsultacije; škola gdje svaka učionica ima interaktivnu tablu, a svi nastavni materijali nalaze se i na onlajn platformi izgleda pomalo neverovatno. Međutim, ovakva škola ne postoji u Republici Srpskoj, ali ima nekoliko koje imaju razvojno-obrazovne programe slične ovom i treba im pomoći da ih ostvare.

Ovakvi programi osmišljeni su tako da pripreme djecu za školovanje na najprestižnijim evropskim i svjetskim fakultetima, kako bi u potpunosti odgovorila zahtjevima, koje donose moderni uslovi života. Učenici ovakvih škola postaju, ne samo pismeni i tehnološki potkovani, već sposobni da se snalaze u nepoznatim situacijama, da razmišljaju kritički, da djeluju kreativno i postanu veoma uspješni u profesiji koju odaberu.

Koliko novca čovjeka čini srećnim?

Običnim smrtnicima velike sume novca ništa ne znače, jer oni nemaju potrebe za velikim investicijama. Ali, osim što je neophodan za život, novac utiče i na emotivno stanje čovjeka.

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Angus Diton izračunao je koliko novca čovjeka čini srećnim. On smatra da novac čini čovjeka srećnim samo do iznosa od 75.000 dolara bruto po domaćinstvu godišnje, ili mjesečno 6.250 dolara, odnosno 5.500 evra mjesečno po porodici (pet članova domaćinstva).

- Suma od 75.000 dolara vjerovatno je gornja granica iznad koje rast dohotka neće više bitno popraviti kapacitet i kvalitet individue u pogledu emotivnog života, kao što je vrijeme provedeno sa onima koji su mu dragi (porodica i prijatelji), izbjegavanje bola zbog novčanog deficita ili bolesti i uživanje u slobodnom vremenu - smatra Diton.


Izvor: S. Moravčević

Ako želite uspjeh razmišljajte kao bogataš

Bogati ljudi razmišljaju na drugačiji način od ostalih ljudi – novcu pristupaju logički, i posmatraju ga kao prijatelja. Za potrebe pisanja knjige, Stiv Sibold, autor knjige “How Tich People Think”, je tokom posljednjih 30 godina proučavao više od 1.200 bogatih ljudi, i primijetio da im je zajedničko to što svi izbjegavaju jednu određenu misaonu putanju – nostalgiju.

Dok prosječni ljudi obično čeznu za ‘dobrim starim vremenima’, bogati sanjaju o budućnosti i vrlo su optimistični u pogledu onoga što tek treba da se dogodi.

“Ljudi koji misle da su njihovi najbolji dani iza njih rijetko postaju bogati, a često se bore sa neraspoloženjem i depresijom”, kaže Sibold i dodaje “Sa druge strane, milioneri postaju bogati jer su spremni na rizik, ulaganje u sebe i projekciju svojih snova, ciljeva i ideja u nepoznatu budućnost”.

Naravno, to ne znači da bogati ljudi u potpunosti zanemaruju prošlost.

Oni uče iz prošlosti i cijene je, dok žive u sadašnjosti i sanjaju o budućnosti. Ali, oni se ne zadržavaju samo na maštanju – oni godinama neumorno i strpljivo planiraju kako bi ostvarili svoj san.

U izbjegavanju nostalgije i posmatranju budućnosti sa vedre strane pomaže im to što iskorak u nepoznato ne posmatraju sa nelagosnošću. Oni ne samo da su voljni da zakorače izvan svoje zone komfora, već smatraju i da je to nešto što se očekuje.

“Veliki ljudi znaju da bogatsvo ima svoju cijenu, ali znaju i da će, ako budu bili dovoljno jaki da izdrže trenutnu nelagodnost, žnjeti plodove svojeg rada do kraja svog života”, zaključuje Sibold.

 

Izvor: B92

Ne tražite krivca u drugima

Predugo i previše se pojedinci predaju beznađu podjela ne trudeći se da koriste sopstvene kapacitete za promjene nabolje. Tako se "ispražnjuje javni trg" i ostavlja prostor onima koji se vješto nameću drugima stvarajući podaničku masu sljedbenika koji bespogovorno prihvataju njihove stavove.


To je sljedbenički pasivizam koji obezličava pojedince i kolektivitete jer se različitost doživljava kao opasnost, ne kao stvaralački potencijal. Mnogi istupaju iz te javne gužve ne uočavajući koliko ih razara haos ravnodušnosti. Neki pokušavaju da to beznađe sakriju besplodnim humorom ili ubitačnim fanatizmom atakujući jedni protiv drugih. Sve dok se čovjek ne pobuni u sebi protiv sebe i uoči vlastite greške, nema boljitka.

Najlakše je prozivati druge i proglašavati ih krivcima za neuspjehe u ljudskim odnosima (u sredini u kojoj živi), ali to ne doprinosi stvarnom boljitku. Može biti samo bezuspješan pokušaj poricanja lične odgovornosti, nikako nije stvaralački čin. Zbog toga je važno i potrebno da svako promisli svoj pretjerani pasivizam slijepog sljedovanja, sa jedne strane; ili neutemeljeni aktivizam nametanja sebe drugima po sistemu "ja pa ja". To može činiti neko od roditelja, otac ili majka, mlađi ili stariji brat ili sestra u porodici, nadređeni u kolektivitetu, stariji kolega u nauci, politici i drugim stvaralačkim oblicima. Tako se sve obustavlja i preusmjerava unazad, tu nema napretka jer se stvara nasljednička ideologija gde je sve svedeno na pristajanje bez razmišljanja i sljedovanje bez optimizma i odgovornosti. Poslušnost je jedina odrednica odnosa koji postaju zatvoreni i bezlični, korist i interes pojedinaca i grupa postaju jedine mjerodavne činjenice koje usporavaju otvoren pristup čovjeka drugom čovjeku.

Omasovljenje pristalica po sistemu "da nas bude više nego njih", za mnoge je neporecivi imperativ. Savremeni čovjek se radije povlači u sebe i ne želi da se odgovorno angažuje u svom životu, radije prihvata i ono što je na njegovu štetu samo da ne bi izneo svoj stav. To nije skromnost nego je gordost koja sputava stvaralaštvo u strahu od javne reakcije. Radi se o odustajanju od dijaloga u strahu da čovjek ne bude proglašen krivim od drugih, što predstavlja njegovanu sebičnost koja je sve primjetnija kod mnogih pojedinaca. Zbog toga je važno da umjesto prazne kritike na račun stvaralaštva drugih svako pokaže stvaralačku spremnost i spretnost, koja je primjetna naročito onda kad se neuspjeh ne doživljava kao razlog za odustajanje. Sve drugačije od ovoga ostavlja prostor svim nametljivcima da realizuju svoje okupatorske ideje. Treba reći da ovdje umjesto traženja krivaca treba smišljati načine kako da se sve popravi nabolje.

Naši prostori prepuni su podjela i sukoba neostvarenih sljedbenika koji najviše obesmišljavaju stvaralaštvo onih koje su proglasili svojim idolima. Tako već predugo imamo Izetbegovićevce, Čovićevce, Dodikovce, Vučićevce, Bosićecve ...

Da se razumijemo, nije ovde riječ o osporavanju prava bilo kome da se politički ostvaruje, radi se o ukazivanju na stvaranje zatvorenog tabora sljedbedika koji umišljaju da je sve drugačije opasno i kao takvo treba nestati na bilo koji način. To je podanički odnos prema lideru, koji se izražava traženjem "čvrste ruke" koja se u ovakvom stanju doživljava kao nešto osvetničko prema neistomišljenicima. Koliko je danas posvađanih ukućana, rođaka, kumova i prijatelja u državi zbog različitih političkih stavova? Razmislimo dobro! Kome to treba? To sigurno ne traže lideri od svojih sljedbenika, ali sljedbenici koji uživaju da budu podređeni uvijek koriste priliku da se iživljavaju kad su nadređeni. Tako se stvara vrzino kolo iz koga neki i ne pokušavaju da izađu, jer imaju ličnu koristi od takvog odnosa. To se vidi iz njihovih odgovora na pitanje šta oni lično misle o nekome ili nečemu. Taj odgovor glasi: "naš lider je rekao ...!" Kuda to vodi i gde ćemo stići ovako?

Moramo reći da sve ovo nosimo iz prošlosti, kada smo pod teretom ideološkog nasilja koje se zvalo "diktatura proletarijata" vjerovali u ideološkog spasitelja kao "najvećeg sina naših naroda i narodnosti". To je ostavilo dubok trag u nama i nikako da se oslobodimo ukorjenjenog straha i beznađa, što se vidi u izjavama onih koji tvrde da je "onda bilo bolje" iako nisu živeli tada (nisu bili ni rođeni), što je čudno. Oni koji su živjeli tada "lako i lagodno", sebični su kad tako govore, jer ne osjećaju da su od svojih unuka ukrali budućnost i ne mare za to. Njima je važno da su oni sve imali. Važno je da svi nastojimo da pobjedimo beznađa, što je moguće samo onda kad svako u sebi pobjedi "japajajca" i "evca", bez obzira na to da li je ta osoba lider ili sljedbenik. Treba uvijek biti čovjek, shodno narodnoj mudrosti: "U dobru se ne povisi, a u zlu se ne ponizi!"

Izvor: Lj. Stojanović

Kompetencije direktora i njihova uloga u sistemu školstva

1. UVOD

U procesu tranzicije i dolaskom stranih kompanija na naše tržište i okruženje, mijenjaju se načini upravljanja i rukovođenja organizacijom. U organizacije sve više ulaze savremeni sistemi menadžment upravljanja organizacijom, koji organizaciju vodi na savremen i moderan način. Promjene koje se se odnose na organizacije stižu i do obrazovnih institucija, odnosno škole. Direktor škole mora da prihvati promjene i da bude predvodnik tih promjena.

Dobro je poznata izreka: „kakav direktor, takva i škola“ Autoritet direktora se ne ogleda na snazi funkcije, nego na posjedovanju znanja i kompetentnosti. Direktori pored svojih znanja koje posjeduje iz struke za šta su školovani moraju da imaju i odgovarajuća znanja u vezi kvalitetnog upravljanja i rukovođenja školom. Školom nekada se rukovodilo drugačije, dok danas upotrebom savremenih alata menadžmenta i primjenom informacionih tehnologija upravljanje je drugačije prirode.

2. ŠKOLE I OBRAZOVANJE

Sistem obrazovanja i vaspitanja, organizovan je i podjeljen u tri nivoa.

Ovdje se mogu uočiti sljedeći nivoi:

· osnovno obrazovanje (predškolsko i osnovno);

· srednje obrazovanje (3 godišnje obrazovanje i 4 godišnje obrazovanje);

· visoko obrazovanje (I stepena, II stepena i III stepena).

Obrazovanje i vaspitanje ostvaruje se uz primjenu opštih principa obrazovanja i vaspitanja, pri čemu se ostvaruju ciljevi i standardi obrazovanja. Zadatak škole u procesu obrazovanja je da učenike osposobi, da steknu odgovarajuća znanja i vaspitanje iz škole, koje će kasnije koristiti u daljem životu i radu. Nastavno osoblje zaduženo je za realizaciju nastavnog programa i nastavnih sadržaja. Za osnovno i srednje obrazovanje direktor škole zadužen je da zakonitost rada škole i predstavlja lice koje rukovodi i upravlja radom školom. U institucijama visokog obrazovanja za to su zaduženi dekani.

3. DIREKTOR ŠKOLE

Direktor upravlja i rukovodi školom. Izbor direktora vrši se na osnovu javnog konkursa iz redova nastavnika, učitelja ili stručnih saradnika. Uslovi za izbor direktora sa hronologijom vremena, mijenjali su se, tako da ti uslovi vremenom postaju strožiji i zahtjevniji. Od 1992. do 2002. godine zakonom je bilo propisano da za direktora osnovne škole može da bude imenovano lice koje ima više ili visoko obrazovanje, dok za direktora srednje škole moralo je biti imenovano lice sa visokim obrazovanjem. Kao dodatni uslov je pet godina staža u prosvjeti i položen ispit za rad u obrazovanju. Izmjenama i dopunama zakona od za osnovne i srednje škole za izbor direktora kao uslov navodi se da lice mora da ima visoko obrazovanje. 

Važećim Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisani su sljedeći uslovi za direktora škola:

• ima završen prvi ciklus odgovarajućeg studijskog programa ili  ekvivalent, odnosno visoku ili višu stručnu spremu,
• ima najmanje pet godina radnog iskustva u prosvjeti,
• nije osuđivano pravosnažnom presudom na bezuslovnu kaznu zatvora i da se protiv njega ne vodi krivični postupak i
• ima predložen program rada i ističe se u realizaciji ili organizaciji vaspitno-obrazovnog procesa u školi. 

Direktor škole bira se na mandatni period od četiri godine. Broj mandata zakonom je određen. Samo za vrijeme prvog mandata miruje mu radni odnos za mjesto sa koga je došao. Lice koje se izabere na funkciju direktora pored svog obrazovanja koje posjeduje mora da posjeduje multidisciplinarno obrazovanje. Čovjek se uči dok je živ! Praktično znači da direktor treba svakog dana da radi na svojoj edukaciji i da se stalno usavršava. Razvojem tehnike i tehnologije, a i napretkom tehnološkog progresa, u obrazovanje imamo stalan uticaj iz spoljne sredine. Ukoliko je direktor obrazovan i prati nova tehnička dostignuća, on će u toliko brže i lakše da omogućuju da nova tehnološka dostignuća, inovacije ulaze u škole. U tim slučajevima škola predstavlja otvoren oblik organizacije koja je spremna da prihvati i primjeni nove ideje. Postoje i drugi tipovi direktora koji nisu skloni da prate promjene u okruženju i vrlo teško prihvataju promjene koje se dešavaju u okruženju. U takvim školama obrazovno-vaspitni rad ako se analizira, vide se da ne daje pomake u poboljšanju kvaliteta. Francuz Hanry Fayol, koji je po zanimaju bio inženjer rudarstva smatra se jednim od početnika koji se bavio proučavanjem teorije menadžmenta. Po njemu menadžment ima pet osnovnih funkcija.

Pet osnovnih finkcija menadžmenta koje postoje mogu da se primjene u radu direktora, a to su:

· planiranje;

· organizacija;

· komandovanje;

· koordinacija;

· kontrola.

Planiranje podrazumijeva pogled na budućnost. Direktori škola moraju da imaju viziju i misiju kako bi došli do svojih strateških ciljeva u budućnosti. Moraju da planiraju šta će raditi u budućnosti. Ako ova funkcija izostane, tada se direktor smatra nekompetentnim menadžerom. 

Organizacija direktora škole podrazumijeva da obezbjede sve resurse koji se smatraju neophodnim i potrebnim za normalan proces rada škole (materijalni, ljudski, finansijski, prostor za nastavu, učila, ogrev...). 

Komandovanje podrazumijeva usmjeravanje učenika i zaposlenih od strane direktora na izvršavanje određenih zadataka i aktivnosti. 

Koordinisanje predstavlja usklađivanje zadataka i aktivnosti, da bi smo dostigli do zadatog cilja, uspješnih rezultata, odnosno kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada škole. 

Kontrola od strana direktora podrazumijeva da se provjeri da li su zadate aktivnosti i zadaci realizovani i u kojoj mjeri. 

Kontrola može da bude: 

· stalna; 

· povremena. 

Zakonom možemo da uočimo da su ovih pet funkcije menadžmenta regulisane i određene odredbama.

4. STANDARDI KOMPETENCIJA DIREKTORA

Pored osnovnih uslova koji su utvrđeni Zakonom lice koja se bira za direktora škole mora da ima i posjeduje druge osobine.

Te osobine razvrstane su i podjeljenje u četiri kategorije:

· pedagoške;

· psihološke;

· moralne;

· prednost nad ostalim kandidatima.

Lica koja se imenuju na mjesto direktora tokom studija vrlo malo ili praktično ništa nisu pripremani iz oblasti upravljanja i rukovođenja školom. To su lica koja su različitih profila stručnosti, koji posjeduju znanja i stručnost za oblast i predmet za koji su školovani. 

Imenovano lice na mjestu direktora škole da bi bilo kompetento da kvalitetno obavlja funkciju mora svoja znanja koja posjeduje iz struke, da proširi znanjem iz sljedećih oblasti: 

· upravljanje ljudskim resursima; 

· menadžmenta; 

· ekonomije; 

· radnog prava, 

· pravnih okvira i zakona koji se tiču procesa obrazovanja; 

· informatičke pismenost; 

· znanje stranog jezika. 

Povećanjem znanja iz navedenih oblasti postaju stručni da vode i upravljaju školom u smjeru postizanja većeg kvaliteta obrazovnovaspitnog rada škole. Primjeri iz škola pokazuje da postoje lica koja su zaniteresovana za stalno i permanetno učenje (cjeloživotno učenje) poslova za funkciju na kojoj su postavljeni, dok postoje i slučajevi koji malo pažnje i značaju daju na poboljšanju i usavršavanju znanja iz oblasti koje su neophodne i neizbježe za radno mjesto direktora. Iskustva iz škola pokazuju da je bolje biti prosječan nastavnik, koga će učenici pamtiti odgovarajućem stepenu znanja i stručnosti, nego biti direktor koga će učenici i kolege pamtiti po neznanju, nezakonitom radu, samovolji, nestručnosti za tu funkciju i diktaturi.

Da bi lice koja se imenuju na funkciju direktora posao obavljalo po zadatim kriterijumima i da bi posjedovalo odgovarajući stepen znanja i stručnosti napravljeni su standari kompetencija direktora u ustanovama obrazovanja i vaspitanja. Ovaj set standarda usvojen je u Republici Srbiji od strane Nacionalnog prosvjetnog savjeta. Osnovna svrha i cilj uvođenja standarda kompetencija direktora u ustanovama obrazovanja i vaspitanja je da školama upravljaju profesionalci, koji će svoj posao da obavljaju na visokom nivou. U Republici Srpskoj tih standarda nema u obrazovnim institucijama, nisu još usvojeni.

To dopronosi poboljšanju obrazovanja, osigurava se i poboljšava kvalitet rukovođenja škole, čime se poboljšava i kvalitet obrazovno-vaspitnog rada škole. Usvojeni standardi koriste se (ili treba da se koriste - kada budu usvojeni) kao dalja polazna osnova za polaganje ispita za direktore (licenciranje). Za svaki od standarda naveden je opis, kao i lista indikatora. Indikatori predstavljaju pokazatelje (kvantitativne i kvalitativne) aktivnosti koje treba da budu realizovane u okviru utvrđenih zadataka. Kako se vrši ocjenjivanje direktora? Kod ocjenjivanja kompetentnosti direktora lice mora da pokaže da su sposobnosti, znanje i ponašanje koja su navedena u indikatoru kompetencija u dovoljnoj mjeri prisutna u njegovom radu. Na osnovu prethodnog može se zaključiti da direktor (treba da) raspolaže određenom kompetencijom.

Usvojeni standardi kompetencija rada direktora podjeljeni su na šest oblasti i obuhvataju sljedeće:

· upravljanje procesom učenja i podučavanjem u školi;

· razvoj odnosa sa roditeljima/starateljima, organom upravljanja, reprezentativnim sindikatom i širom zajednicom;

· planiranje, organizovanje i kontrolu rada ustanove;

· razvoj i upravljanje ljudskim resursima;

· finansijsko i administartivno upravljanje radom škole;

· obezbjeđivanje zakonitosti rada škole.

Standardi kompetencija direktora škole primjenjuju se u postupku licenciranja direktora i predstavljaju osnovni i polazni dokument na osnovu kojeg treba da se izradi program obuke i program ispita za direktore (u Srbiji). Osnovni cilj postojanja strandarda jeste upravo poboljšanje kvaliteta rada direktora škola, odnosno poboljšanje kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada škole. Standardi kompetencija direktora predstavljaju siguran i pravi put kvalitetnijeg rada škole.

Upravljanje procesom učenja i podučavanje - podrazumijeva da direktor podstiče i unapređuje učenje i vrijednosti učenja u školi, odnosno u okviru društvene zajednice. U svom radu direktor stvara bezbjedne uslove, odnosno bezbjedno okuženje, kojim se kvalitetno realizuje proces obrazovanja i omogućuje učenje. Prati se i unapređuje kvalitet nastavnog i vaspitnog procesa za sve učenike, uvažavajući njihove različitosti koje posjeduju. Rezultate rada učenika prati stalno i povremene, kao i preduzima aktivnosti koje podstiču učenika na rad.

Ovdje možemo izdvojiti pet vrste standarda koji su bitni za ovu oblast:

1. razvoj kulture učenja;

2. stvaranje uslova za razvoj učenika;

3. razvoj i obezbjeđivanje kvaliteta nastavnog proces u školi;

4. obezbjeđivanje inkluzivnog pristupa u učenju i podučavanju;

5. praćenje i podsticanje postignuća učenika.

Razvoj odnosa sa roditeljima/starateljima, organom upravljanja, reprezentativnim sindikatom i širom zajednicom – između direktora i roditelja mora da postoji uspješna saradnja, kao i pružanje pomoći i podrške rada savjetu roditelja. Saradnja direktora, Školskog odbora i reprezentativnog sindikata takođe ne smije da izostane. Partnerski odnosi treba da se njeguju i prema organima državne uprave i lokalne samouprave. Pored ove mikro saradnje treba gajiti i razvijati saradnju na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.

Ovdje se izdvajaju četiri vrste standarda, a to su:

1. saradnja sa roditeljima/starateljima;

2. saradnja sa organom upravljanja i reprezentativnim sindikatom u ustanovi;

3. saradnja sa državnom upravom i lokalnom samoupravom;

4. saradnja sa širom zajednicom.

Planiranje, organizovanje i kontrola rada ustanove – predstvaljaju osnovne funkcije menadžmenta. Direktor obezbjeđuje donošenje i sprovođenje planova ustanove (nedjeljeno, mjesečno, godišnje). Stara se da se u školi obezbjedi odgovarajuća organizaciona struktura, da zadate aktivnosti i poslovi budu ravnomjerno raspoređeni i da povremeno vrši njihovu koordinaciju. Aktivnosti i zadatke koje je rasporedio zaposlenima prati i kotroliše dinamiku njihovog izvršanja. U školi obezbjeđuje uslove i stara se da se ažurira jedinstveni informacioni sistem sa podacima učenika, roditelja, kao i podacima o ustanovi i zaposlenima. 

U školi razvija sistem kvaliteta i podstiče zaposlene na kvalitetno ostvarivanje obrazovno-vaspitnog rada.

Za ovu grupu bitni su sljedeći standardi:

1. planiranje rada ustanove;

2. organizacija ustanove;

3. kontrola rada ustanove;

4. upravljanje informacionim sistemom ustanove;

5. upravljanje sistemom obezbjeđenja kvaliteta u ustanove.

Razvoj i upravljanje ljudskim resursima – odnosi se da na osnovu broja učenika i odjeljenja odredi adekvatan broj zaposlenih, čime bi nastava bila stručno zastupljena. Svim zaposlenima pod istim uslovima omogućava i daje pravo na profesionalni razvoj i stručno usavršavanje. U školi podstiče pozitivnu klimu i dobre međuljudske odnose među zaposlenima. Praćenjem i kontrolom utvrđuje dobre rezultate i te iste nagrađuje. To pozitivno utiču na kvalitet rada škole i motiviše sve ostale da idu putem kvaliteta. 

Ovdje se mogu izdvojiti sljedeća četiri standarda, a to su: 

1. planiranje, selekcija i prijem zaposlenih; 

2. profesionalni razvoj zaposlenih; 

3. upravljanje međuljudskim odnosima; 

4. vrjednovanje rezultata rada, motivisanje i nagrađivanje zaposlenih. 

Finansijsko i administrativno upravljanje radom ustanove – podrazumijeva da direktor efikasno i pouzdano upravlja finansijskim i administrativnim resursima. Stara se da u školi postoji kompletna i odgovarajuća adekvatna dokumentacija koja je potreba za funkcionisanje škole. 

Za ovu grupu standarda mogu se izdvojiti tri standarda, a to su: 

1. upravljanje finansijskim resursima; 

2. upravljanje materijalnim resursima; 

3. upravljanje administrativnim procesima. 

Obezbjeđivanje zakonitosti rada škole – određeno je poznavanje odgovarajućih zakonskih propisa koji su nužan i bitan uslov za zakonit rad škole. U školi direktor obezbjeđuje da se izrade interna upustva i pravilnici koji su u skladu sa zakonom i drugim propisima. Stara se da budu stvoreni uslovi za poštovanje i primjenu zakona i drugih donijetih dokumenata. 

Ovdje ubrajamo sljedeća tri standarda, a to su: 

1. poznavanje, razumijevanje i praćenje relevantnih propisa; 

2. izrada opštih akata i dokumentacije ustanove; 

3. primjena opštih akata i dokumentacije ustanove.

5. ZAKLJUČAK

Rezultati rada, odnosno kvalitet rada škole isključivo zavisi od direktora. Osobe koje se imenuju na funkciju direktora, pored stručnosti za svoju oblast moraju da poznaju i imaju znanje iz drugih prethodno navedenih oblasti. Usvojeni standardi kompetencija direktora predstavljaju i pokazuju koja su to znanja, vještine i sposobnosti potrebne kako bi upravljanje od strane direktora bilo što bolje, a kako bi kvalitet rada škole bio bolji i veći. Škole koje su otvorene, gde direktori brže i bolje usvajaju znanja i stiču kompetencije iz navedenih oblasti ostvariće veliki napredak u poboljšanju kvaliteta među konkurentskim škola u okruženju.

Izvori: M. Sc Goran Manojlović , dr Slavko Arsovski , M. Sc Ivica Nikolić