Provjerite hoće li u bliskoj budućnosti Vaš posao biti ugrožen

Automatizacija je u istoriju poslala već nekoliko desetaka različitih poslova i zanimanja, ali tome nije kraj. Štoviše, možda je upravo vaša karijera u opasnosti!

Ne želimo nepotrebno dizati paniku, ali sasvim je jasno kako napredak tehnike i tehnologije uz sve svoje prednosti donosi i nekoliko vrlo očitih i nimalo ugodnih mana, a jedna od najvećih je činjenica kako se razvojem automatizacije smanjuje potreba za ljudskom radnom snagom. Još od  prije 100-tinjak godina Ford popularizirao pokretnu traku u svojim fabrikama automobila, ljude su polagano počeli zamjenjivati automatizovane mašine, a pravi je udarac slijedio početkom robotizacije. Među prvima su stradali radnici u industriji, a sada, kada već postoje ozbiljna postrojenja koja za normalnu proizvodnju ne trebaju ni jednog jedinog čovjeka, na red za otpis dolaze neka druga zanimanja. Vozači kamiona, blagajnice, čistači, konobari i konobarice, programeri i bibliotekari… malo ko u skorijoj budućnosti može bez imalo straha računati na sigurnost svog posla!

Koristeći podatke iz naučnog rada The future of employment: How susceptible are jobs to computerisation? ekipa s portala npr.org je složila zanimljiv vodič koji daje odgovor na pitanje kolika je vjerovatnoća da će neki posao u idućih 20 godina biti automatiziran. Što je procenat veći, to je veća i vjerovatnoća da će ga raditi robot ili računari. Algoritam se temelji na procjeni vjerovatnoće automatizacije nekog aspekta posla, koja se vidi i kroz četiri grafikona ispod (na portalu linka). Narandžaste kolone predstavljaju određeni posao u poređenju s drugim zanimanjima i to u pogledu potrebe da osoba koja ga radi mora smišljati pametnija rješenja vlastitog problema u budućnosti. 

Ali, to je ionako manje važno jer će svi gledati te magične procente pa zato dosta gubljenja vremena… trk na stranicu linka i provjerite koliko ste stvarno ugroženi!

http://www.npr.org/sections/money/2015/05/21/408234543/will-your-job-be-done-by-a-machine

Provjerite na gornjem linku koliko je ugrožemo vaše zanimanje.

Rezultati pogrešne obrazovne strategije uzrok nezaposlenosti u BiH i RS

U BiH su prisutna dva pojavna razloga postojeće dominantno strukturne nezaposlenosti: 

(1) loš kvalitet obrazovanja, koje osigurava kompetencije i vještine koje poslodavci ne trebaju, i 

(2) neefikasne kompanije, koje ne generiraju potražnju za novim radnicima.

Da bismo demonstrirali loš kvalitet obrazovanja, dovoljno je razmotriti stopu nezaposlenosti mladih. Bila je visoka i prije globalne krize, ali je rapidno porasla sa 47,5% u 2008. na 59,1% u 2013. Stopa je četiri puta viša od globalnog prosjeka koji je iznosio 12,7% u 2012. godini.

Uzrok za visoku stopu nezaposlenosti mladih je loš kvalitet obrazovanja što je uveliko posljedica nedostatka formalnih veza između škola i poslovnog sektora. Škole ne traže mišljenje poslodavaca o tome kakvo osoblje trebaju. S toga je nemoguće osigurati visokokvalitetnu praktičnu nastavu za učenike. U mjeri u kojoj se nudi, praktična nastava je uglavnom osigurana kroz neformalne kanale i dobru volju nastavnog osoblja i menadžera kompanija. Škole nemaju povratnu informaciju o tome kakav obrazovni učinak postižu i ne inoviraju planove i programe na bazi toga. Kao rezultat, dodatni trening od minimalno 6-12 mjeseci je potreban kako bi učenici ovladali vještinama neophodnim za posao. 

Samo učenici koji su dobili praktičnu obuku u određenim kompanijama mogu da se zaposle bez dodatne obuke, obzirom da su ovladali vještinama neophodnim za obavljanje dnevnih aktivnosti. Uobičajeno se smatra da je potrebno educirati osobe kako bi ih se zaposlilo, posebno u slučaju dobro plaćenih pozicija. Međutim, u isto vrijeme moguće je uočiti da postoje visokoobrazovane osobe koje su nezaposlene ili podzaposlene, što znači da posjedovanje dobrog obrazovanja nije dovoljno za visoku zapošljivost. U vezi sa otvaranjem novih poslova situacija je čak i teža nego u slučaju obrazovanja. 

Kako bi ekonomija BiH i RS kao jedna od najmanje konkurentnih u Evropi kreirala nove poslove, neophodne su duboke strukturne reforme. One su preduslov za pripremu terena za postizanje visokih stopa ekonomskog rasta, neophodnih za povećanje produktivnosti (i povećanje konkurentnosti u cilju eliminisanja visokih vanjskotrgovinskih deficita) i povećanje stopa zaposlenosti (kako bi se smanjila masovna neaktivnost i nezaposlenost). Stope ekonomskog rasta ispod 7% godišnje nisu prihvatljive za BiH entitete. Produktivnost rada mora se podići kako bi se povećala konkurentnost za oko 3% godišnje, da bi se zadovoljio Kopenhagen kriterij za priključenje EU, i kako bi se povećala zaposlenost za oko 4% godišnje, da bi se smanjila neaktivnost i nezaposlenost i spriječio kolaps penzionih i zdravstvenih fondova.

Prema Statistici (2013), radno sposobno stanovništvo (definisano kao 15+ godina) čini 2.598.000 osoba, stvarna zaposlenost je 822.000, stvarna nezaposlenost 311.000, dok je broj neaktivnog stanovništva 1.465.000 sve na bazi procjene ukupnog stanovništva od 3.050.000 osoba. Prema tome, stopa zaposlenosti je 31,6%. Prema našoj procjeni - baziranoj na radno sposobnom stanovništvu (definisanom kao stanovništvo od 15 - 64 godine) i procijenjenoj veličini stanovništva od 3.300.000 - stopa zaposlenosti jednaka je 40%. Pitanje je koliko novih poslova BiH treba kreirati kako bi dostigla stopu zaposlenosti od 56%, što je prosječna stopa zaposlenosti u EU zemljama članicama sa stopom zaposlenosti ispod 60%. 

Prema procjeni baziranoj na statističkim podacima, BiH je 633.000 radnih mjesta daleko od EU. Kako bi se kreirali ovi novi poslovi BiH bi trebala zaposliti sve nezaposlene osobe (311.000) i aktivirati 322.000 neaktivnih osoba. Prema našim procjenama u BiH je otprilike 300.000 poslova daleko od EU. Obje procjene jasno ukazuju na vrlo važne činjenice, i to:  

1. BiH može dostići punu zaposlenost radne snage pri vrlo niskoj stopi zaposlenosti od 56%;  
2. Zemlja ima previše neaktivnih osoba i potrebna joj je odgovarajuće dizajnirana aktivacijska politika, povezana sa ruralnom razvojnom strategijom i reformom politike socijalne zaštite.

Kreatori politika u BiH i RS ozbiljno bi se trebali zabrinuti u vezi neaktivnosti i nezaposlenosti, posebno dugoročne nezaposlenosti.