Rezultati pogrešne obrazovne strategije uzrok nezaposlenosti u BiH i RS

U BiH su prisutna dva pojavna razloga postojeće dominantno strukturne nezaposlenosti: 

(1) loš kvalitet obrazovanja, koje osigurava kompetencije i vještine koje poslodavci ne trebaju, i 

(2) neefikasne kompanije, koje ne generiraju potražnju za novim radnicima.

Da bismo demonstrirali loš kvalitet obrazovanja, dovoljno je razmotriti stopu nezaposlenosti mladih. Bila je visoka i prije globalne krize, ali je rapidno porasla sa 47,5% u 2008. na 59,1% u 2013. Stopa je četiri puta viša od globalnog prosjeka koji je iznosio 12,7% u 2012. godini.

Uzrok za visoku stopu nezaposlenosti mladih je loš kvalitet obrazovanja što je uveliko posljedica nedostatka formalnih veza između škola i poslovnog sektora. Škole ne traže mišljenje poslodavaca o tome kakvo osoblje trebaju. S toga je nemoguće osigurati visokokvalitetnu praktičnu nastavu za učenike. U mjeri u kojoj se nudi, praktična nastava je uglavnom osigurana kroz neformalne kanale i dobru volju nastavnog osoblja i menadžera kompanija. Škole nemaju povratnu informaciju o tome kakav obrazovni učinak postižu i ne inoviraju planove i programe na bazi toga. Kao rezultat, dodatni trening od minimalno 6-12 mjeseci je potreban kako bi učenici ovladali vještinama neophodnim za posao. 

Samo učenici koji su dobili praktičnu obuku u određenim kompanijama mogu da se zaposle bez dodatne obuke, obzirom da su ovladali vještinama neophodnim za obavljanje dnevnih aktivnosti. Uobičajeno se smatra da je potrebno educirati osobe kako bi ih se zaposlilo, posebno u slučaju dobro plaćenih pozicija. Međutim, u isto vrijeme moguće je uočiti da postoje visokoobrazovane osobe koje su nezaposlene ili podzaposlene, što znači da posjedovanje dobrog obrazovanja nije dovoljno za visoku zapošljivost. U vezi sa otvaranjem novih poslova situacija je čak i teža nego u slučaju obrazovanja. 

Kako bi ekonomija BiH i RS kao jedna od najmanje konkurentnih u Evropi kreirala nove poslove, neophodne su duboke strukturne reforme. One su preduslov za pripremu terena za postizanje visokih stopa ekonomskog rasta, neophodnih za povećanje produktivnosti (i povećanje konkurentnosti u cilju eliminisanja visokih vanjskotrgovinskih deficita) i povećanje stopa zaposlenosti (kako bi se smanjila masovna neaktivnost i nezaposlenost). Stope ekonomskog rasta ispod 7% godišnje nisu prihvatljive za BiH entitete. Produktivnost rada mora se podići kako bi se povećala konkurentnost za oko 3% godišnje, da bi se zadovoljio Kopenhagen kriterij za priključenje EU, i kako bi se povećala zaposlenost za oko 4% godišnje, da bi se smanjila neaktivnost i nezaposlenost i spriječio kolaps penzionih i zdravstvenih fondova.

Prema Statistici (2013), radno sposobno stanovništvo (definisano kao 15+ godina) čini 2.598.000 osoba, stvarna zaposlenost je 822.000, stvarna nezaposlenost 311.000, dok je broj neaktivnog stanovništva 1.465.000 sve na bazi procjene ukupnog stanovništva od 3.050.000 osoba. Prema tome, stopa zaposlenosti je 31,6%. Prema našoj procjeni - baziranoj na radno sposobnom stanovništvu (definisanom kao stanovništvo od 15 - 64 godine) i procijenjenoj veličini stanovništva od 3.300.000 - stopa zaposlenosti jednaka je 40%. Pitanje je koliko novih poslova BiH treba kreirati kako bi dostigla stopu zaposlenosti od 56%, što je prosječna stopa zaposlenosti u EU zemljama članicama sa stopom zaposlenosti ispod 60%. 

Prema procjeni baziranoj na statističkim podacima, BiH je 633.000 radnih mjesta daleko od EU. Kako bi se kreirali ovi novi poslovi BiH bi trebala zaposliti sve nezaposlene osobe (311.000) i aktivirati 322.000 neaktivnih osoba. Prema našim procjenama u BiH je otprilike 300.000 poslova daleko od EU. Obje procjene jasno ukazuju na vrlo važne činjenice, i to:  

1. BiH može dostići punu zaposlenost radne snage pri vrlo niskoj stopi zaposlenosti od 56%;  
2. Zemlja ima previše neaktivnih osoba i potrebna joj je odgovarajuće dizajnirana aktivacijska politika, povezana sa ruralnom razvojnom strategijom i reformom politike socijalne zaštite.

Kreatori politika u BiH i RS ozbiljno bi se trebali zabrinuti u vezi neaktivnosti i nezaposlenosti, posebno dugoročne nezaposlenosti.