NLP se bazira na praktičnim iskustvima, više nego na akademskim teorijama, NLP-ove pretpostavke su veoma korisne kao vodiči u razmišljanju iza NLP – ali u cjelini. Zato što su često izražavane u jednoj rečenici one su ponekad krivo shvaćene kao maglovite i/ili idealističke. U stvarnosti pretpostavke su sve ekstremno pragmatične i djelotvorne.
Neke od najpoznatijih pretpostavki uključuju:
1. Poštovanje za tuđi model svijeta.
Tumačenje: Uspješna komunikacija jedino može biti izvedena iz poštovanja tumačenja svijeta koje imaju drugi ljudi. Činjenica je da svako ima vlastiti model svijeta, zavisno o njegovim/njezinim ličnim iskustvima. Dobri su primjeri ljudi koji su imali veliki uspjeh s poštovanjem modela tuđeg svijeta: Nelson Mandela, Mahatma Gandhi, Martin Luther King.
2. Značenje vaše komunikacije je u odgovoru koji dobijete.
Tumačenje: Ovdje se pretpostavlja da će ljudi reagovati na ono što misle da vi mislite, što može biti tačno ili netačno tumačenje stvarnoga značenja onoga što ste rekli. (Molim vas zapamtite da je “komunikacija” cijela poruka – ne samo šta ste rekli, već i svi ostali neverbalni signali.) Vrijednost ovog tumačenja je u tome što ističete, da ako hoćemo da ljudi reagiraju na ono što kažemo, onda moramo pričati s njima a ne u njih. To znači da moramo stalno biti svjesni reakcija drugih ljudi, i prilagoditi našu komunikaciju, bolje nego samo pretpostaviti da su razumjeli ono što smo htjeli da razumiju ili bar mislimo da su razumjeli.
3. Vaš um i vaše tijelo su dijelovi istog sistema, ne možete ih rastaviti.
Tumačenje : Gledište da su naše tijelo i naš mozak/um funkcionišu nezavisno jedan od drugo je bilo razvijeno u medicini oko 1930. i 1940. godine. Ako nešto nije bilo u redu s vašim tijelom – od glasnog disanja do malignog raka – jedino rješenje je bila neka vrsta fizičkog tretmana. U medicini je stečena predrasuda da, se uticaj mozga/uma zaustavlja na vratu. Ironično, ovo se pojavilo u isto vrijeme kada je General Semantics istraživao ideju da je mentalna aktivnost imala direktan odnos s psihološkom aktivnošću. Tek se u zadnjih nekoliko decenija došlo do provjerenih dokaza koji van svake sumnje pokazuju da je imunološki sistem, na primjer, integralno povezan s moždanom aktivnošću tako da, na primjer, mentalni stres može blokirati djelovanje imunološkog sistema i time dovesti do pogoršanja tjelesnog zdravlja.
Nastaviće se...