Trebalo je dosta vremena da djeca bivših
komunista nađu svoj put, trebalo je dosta putovanja, knjiga i ploča, ali baš
kad je bilo vrijeme da treća generacija stupi na "scenu", stigle su devedesete i tu se
stavlja tačka. Riječ ugled je izgubila preko noći svako značenje.
Generacije te djece, koje su bile „pokušaj
građanske klase“, postale su visoka klasa u poređenju sa novom elitom, naravno
ne kad je riječ o novcu, već o obrazovanju i manirima. Dug je put od gusala do
klavira i violine i teško da se može preći za jednu noć kao što je to slučaj sa
siromaštvom i bogatstvom.
Statusni
simboli su se promijenili i idoli su postali šverceri nafte, duvana i oružja,
ratni profiteri i turbo folk zvijezde.
Dug je put od gusala do
klavira i violine i teško da se može preći za jednu noć kao što je to slučaj sa
siromaštvom i bogatstvom. Na scenu su bahato stupili neki novi
klinci, neki novi šabani. Bilo je pogodno vrijeme da ljudi bez mnogo mozga
zgrnu mnogo novca. Kasnije su taj novac pretežno ulagali u izgradnju stambenih
zgrada i kafića. Sa zgradama je lako, unajmi se arhitekta da napravi kocku sa
vratima i prozorima. Kafići su već njihovih ruku djelo. Kafići dizajnirani od
strane nove elite su lako prepoznatljivi. Riječ je o separeima sa tapaciranom
kožom i šipkama boje zlata. Šank je od mermera, obično tamnozelenog. Nažalost,
mnogo je kafića koji su zadržali izgled devedesetih godina.
Kad se vrijeme donekle
normalizovalo, nova elita klinaca i klinceza zauzela je visoke pozicije u društvu i do danas ih
nisu puštali. Iz kožnih jakni uvučenih u trenerke i razvučenih džempera,
uskočili su u svilena odijela i pozlaćene haljine. Danas nova elita prati trendove, kupuju se
posljednji „krici“ mode, ali sve to izgleda nakaradno i groteskno. Upravo ta i takva elita
određuje put kojim se kreće neka država. Zato ne bi trebalo da nas iznenađuje ovakvo stanje u državi i uzdrman sistema vrijednosti društva u kojem živimo.
Нема коментара:
Постави коментар