Popustljivi roditelji - problematična djeca

Do prije nekoliko godina pitanje o tome ko određuje pravila u porodici bilo je sasvim neumjesno, jer je roditeljski autoritet bio neprikosnoven. Teško je zamisliti da nam danas dijete ljubi ruku u znak poštovanja, da nam persira i stoji mirno i gleda u pod kad mu se starija osoba obraća. Savremeni roditelji imaju potrebu da stalno usrećuju svoju djecu i kada se situacija okrene na način da više nije dijete ono koje traži odobravanje roditelja, već obrnuto mama i tata traže odobravanje djeteta. Tada roditelji nemaju autoritet, odrekli su ga se!

- Situacije u kojima se neki roditelji i djeca nalaze, a gdje mališani imaju veću moć odlučivanja u porodici nego što je to primjereno njihovom uzrastu, najčešće nemaju nikakve veze sa dječjim pravima. 

- Sa djetetom se možemo dogovoriti koju će vrstu kućnih poslova da obavlja, ali nije u redu da mu se prepusti odluka da li će i šta da radi u kući ili ne. Naravno da bi dijete u takvoj situaciji najradije izabralo da ništa ne radi, ali protivljenje i otpor nisu razlog da roditelj od svojih zahtjeva odustane - tvrdi psiholog Nevenka Lovrinčević.

U strahu da ne budu prestrogi, roditelji ponekad postaju previše popustljivi. A i društvo im nameće model da se sve rješava kroz razgovor, strpljenje i bez pritisaka i batina, kako bi se uvažila dječja prava. Mame se često javljaju psiholozima i žale se da su uplašene od postupaka svoje djece, izbjegavaju da idu u goste i strahuju od neprijatnih situacija na javnim mjestima.

- Ako roditelj u pokušaju da izbjegne autoritaran, čvrst i distanciran pristup, ode u popustljiv, povlačeći i nesiguran, naći će se u drugoj vrsti problema - smatra psiholog. - Ono što je za dobar razvoj djeteta potrebno jeste odnos sa roditeljem u kome će biti bliskosti, topline i prihvatanja, ali i čvrsto i dosljedno postavljanih granica. Situacija kada dijete vrišti i baca se nije prijatna za roditelja koji se može osjećati bespomoćno i neefikasno. Ipak, nema razloga da se roditelji takvih situacija "plaše". Ukoliko se roditelj povuče i popusti u takvim situacijama, on potkrepljuje tu vrstu ponašanja i može računati na to da će se ono ponavljati. Najbolje je sačuvati živce, ostati smiren i sabran, ili bar to odglumiti, i ne popustiti pred emocionalnim ucjenama djeteta.

Iako postoje predrasude da je lakše disciplinovati djevojčice nego dječake, psiholog smatra da ne postoji bitna razlika. I kod jednih i kod drugih je poželjno da roditelj ima pravu mjeru autoriteta.

Od svih škola najteže je završiti onu roditeljsku. Mame i tate ne dobijaju diplome, ali im se dugogodišnji uloženi trud i (ne)strpljenje vraćaju kao bumerang - kada dijete poraste. Pa, kada njihov mezimac počne da bježi sa časova, postane nasilan, psuje, pije alkohol ili se drogira, roditelji se obično vajkaju što ga nisu tukli kada je bio mali. 

Pravo pitanje je: da li bi batine pomogle? Psiholozi smatraju da prut i kaiš nisu vaspitne metode, već preporučuju da sa djecom treba razgovarati i tada im postaviti jasne granice ponašanja.

- Nema razloga da se batine koriste - smatra Nevena Lovrinčević. - Postoje veoma efikasne tehnike disciplinovanja kojima roditelji postižu željeni efekat bez upotrebe batina. Batinama se djeca uče da se problemi tako rješavaju i da je udaranje slabijeg u redu. Ni jedna ni druga poruka nisu dobre. Kako ćemo naučiti dijete nenasilnom ponašanju sa drugima ako ga sami tučemo? Učenje oponašanjem je svakako jedan od najmoćnijih načina učenja.

Stručnjaci upozoravaju da roditelji moraju da shvate da su baš oni prvi uzor svom nasljedniku i da su oni najzaslužniji za sve što dijete uradi pogrešno.

- Danas roditelj mora da razvija svoj stil, izbjegava tipične greške, razvija se zajedno sa djetetom. Daleko je teže nego prije pedeset-šezdeset godina, kada je društvo bilo stabilnije i usporenije, a važila je izreka da dijete ne vaspitavaju samo mama i tata, već cijelo društvo. Roditelj priprema dijete za život u budućem ljudskom društvu, ali današnji roditelji su prvi put u istoriji u situaciji da zbog obima i brzine promjena ne znaju kako će to društvo izgledati.

Psiholozi podsjećaju da je dobar vaspitni stil pun ljubavi, u kojem ima mnogo objašnjenja i podučavanja, u njemu su pohvale i pokloni, ali su i jasne zabrane i kritike, pa i kazne. Najbolje je, kažu, kada je roditelj čvrst u stavu, a blag u načinu, bilo da je u pitanju nagrada ili kazna.

Osposobljavanje za društveni život

Koliko puta ste se zapitali zašto je vaš veoma inteligentni drug iz srednje škole i dalje neuspješan, dok je onaj iz pretposljednje klupe kome škola nikada nije išla, a nije bio ni vrijedan, daleko dogurao u životu? Nije riječ samo o sistemu u društvu, nepotizmu i političkoj pripadnosti. Ima nešto i u socijalnoj inteligenciji.

Sposobnost da razumijemo okruženje, lako prolazimo kroz različite društvene situacije i iz njih izvučemo korist, da razvijamo dobre veze sa drugima, da procjenimo kako treba u kom trenutku da se ponašamo naziva se socijalna inteligencija. Jednostavnije rečeno, ovakve osobe umiju sa ljudima. A budući da je čovjek socijalna životinja koja bez ljudi ne može da opstane, jasno je koliko su važni odnosi sa drugima. Bez ove vrste inteligencije nema uspjeha, pa je zato ona važnija od knjiškog znanja.

Najbolji radnik (stručnjak u svojoj profesiji) može omanuti kao rukovodilac zbog manjka socijalne inteligencije koja je definisana kao sposobnost da naučimo da se mudro ponašamo u odnosu sa drugima. Upravo je život u društvu doprinio rastu mozga, tvrdi arheolog Stiv Miten. Prije dva miliona godina, mozak je skoro dva puta porastao što Miten objašnjava činjenicom da su naši preci počeli da žive u većim grupama, pa su morali da pamte više ljudi i odnose među njima, što je zahtijevalo i veći mentalni kapacitet, samim tim i mozak. Drugi rast dogodio se prije između 600.000 i 200.000 godina kada je mozak dostigao današnju veličinu. Ovaj rast nije do kraja objašnjen, a Miten vjeruje da je povezan sa razvojem jezika. Budući da je jezik ključni faktor u povezivanju ljudi, vezuje se i za socijalnu inteligenciju.

Njen značaj posebno dolazi do izražaja danas, kad živimo u doba stalnih promjena, pa je prilagodljivost veoma važna za uspjeh. Istraživanje Klaudija Fernandeza Araoza sprovedeno među direktorima pokazalo je da su oni koji su zaposleni zbog discipline, intelekta i energije kasnije dobili otkaz zbog manjka osnovnih socijalnih vještina. Nije, ipak, socijalna inteligencija važna samo u poslu, već i u roditeljstvu, prijateljstvu, pa i romantičnim vezama.

Dok u logičkoj inteligenciji genetika igra važnu ulogu, te se sa njom rađamo, dobra vijest je da socijalnu učimo. Ne ide nam na ruku narcizam modernog društva koji u pojedincu rađa egoizam, jer preduslov za razvoj ove vrste inteligencije je da barem na trenutak zaboravimo na sebe. Kada obratimo pažnju na druge, treba da učimo kako da shvatimo signale koje dobijamo od njih. A znak je sve - od načina na koji se neko obukao, preko mimike i riječi koje koristi, do osjećanja koja "kuvaju" u njemu. U "čitanju" osjećanja drugih, socijalna inteligencija je bliska emocionalnoj. Ne završava se, ipak, sve na posmatranju drugih. Jednako važna, ako ne i važnija jeste samoanaliza.

Argument "Ja sam takav, uzmi ili ostavi", rijetko će upotrebiti socijalno inteligentna osoba jer ona uči na svojim greškama. Ne znači to da je neiskrena, već da prilagođava svoje ponašanje situaciji. Neće se na zvaničnom prijemu pojaviti u farmerkama i majici sa natpisom, niti će praviti skandale. Ona uvijek zna šta da kaže, lako priča sa svima, od akademika do nepismenih, ali još bolje sluša. Taktična je, razvijenih diplomatskih sposobnosti, mudra, sofisticirana.

Neko je prirodno takav, drugi može vježbati te vještine. Sve su više potrebna znanja kojima se učimo kako da izgradimo zdrave odnose sa drugima, šta nam stoji na tom putu, kako da vidimo svijet sa više jasnoće, kako da odgajamo djecu da bi se u kompleksnom svijetu bolje snašli.

A, sve počinje u školi, ističu stručnjaci. Tradicionalni sistem obrazovanja u kom je akcenat na učitelju koji prenosi informacije učenicima ne uspijeva da osposobi djecu za stvarni život. S druge strane, učenici koji su imali priliku da u učionicama razvijaju socijalne vještine spremniji su za traženje posla, bolje poznaju sebe i znaju šta žele.

Srećni i uspješni

Sigurno ste se barem jednom zapitali zašto su neki ljudi uspješniji i zadovoljniji svojim životom od vas, a čini vam se kao da nisu ništa bolji niti sposobniji.

 

Lista od 14 stvari koje vrlo jasno pokazuju i dokazuje zašto je to tako. I to nema veze sa srećom, okruženjem ili novcem, već samo i jedino sa stavom. 

1 Zahvalnost

Uspješni ljudi: Pokazuju zahvalnost prema drugima i lako dijele komplimente ljudima oko sebe.

Neuspješni ljudi: Kritikuju druge bez ikakvog opravdanja.

2 Oproštaj

Uspješni ljudi: Lako opraštaju i nisu zlopamtila.

Neuspješni ljudi: Zlopamtila su i nikad ne zaboravljaju tuđe greške.

3 Način života

Uspješni ljudi: Žive u trenutku, ne osvrću se na prošlost.

Neuspješni ljudi: Teško se odvajaju od prošlosti, stalno se vraćaju na sitnice iz davnih dana.

4 Odgovornost

Uspješni ljudi: Lako preuzimaju odgovornost za svoje postupke.

Neuspješni ljudi: Prebacuju krivicu na druge.

5 Tajne

Uspješni ljudi: Lako dijele informacije i znanje s drugima.

Neuspješni ljudi: Skrivaju tajne.

6 Energija

Uspješni ljudi: Šire pozitivnu energiju oko sebe.

Neuspješni ljudi: Stalno prenose negativna osjećanja na ljude oko sebe.

7 Ideje

Uspješni ljudi: Razgovaraju s drugima o novim idejama.

Neuspješni ljudi: Šire tračeve i razgovaraju samo o drugim ljudima.

8 Odnos s drugima

Uspješni ljudi: Dijele svoje uspjehe i pobjede s drugima.

Neuspješni ljudi: Sve zasluge pripisuju sebi.

9 Promjena

Uspješni ljudi: Uvijek su spremni na promjenu.

Neuspješni ljudi: Plaše se promjene najviše na svijetu.

10 Nada

Uspješni ljudi: Nadaju se da će i drugi uspjeti.

Neuspješni ljudi: Nadaju se da će drugi propasti.

11 Tuđe mišljenje

Uspješni ljudi: Uzimaju u obzir tuđe mišljenje.

Neuspješni ljudi: Bitno im je samo njihovo mišljenje i misle da su samo oni u pravu.

12 Ciljevi

Uspješni ljudi: Stvaraju ciljeve koje žele da postignu.

Neuspješni ljudi: Nemaju ciljeve u životu.

13 Odlučnost

Uspješni ljudi: Znaju šta žele u životu i rade na tome da to i ostvare.

Neuspješni ljudi: Ne znaju šta žele od života.

14 Učenje

Uspješni ljudi: Stalno uče nove stvari.

Neuspješni ljudi: Misle da već znaju sve o svemu.