U svakodnevnom životu nešto se dogodilo i tada nastaje prošlost

Jeste li se ikada zapitali kada to tačno sadašnjost prestaje i pretvara se u prošlost? U svakodnevnom životu, sve to izgleda jednostavno – nešto se dogodilo i to je sada prošlost. Ali ako malo dublje razmislimo, shvatimo da to nije baš tako jasno.

Zapravo, granica između sadašnjosti i prošlosti je poprilično neuhvatljiva. Pa hajde da zajedno zaronimo u jedno malo filozofsko razmišljanje.

---

📍 Šta je uopšte sadašnjost?

Kada kažemo „sada“, na šta tačno mislimo? Taj trenutak u kojem to izgovaramo već je – prošao. Gotovo da ne možemo uhvatiti „sada“ jer ono stalno klizi naprijed, pretvarajući se u ono što je bilo.

Poznati filozof sv. Augustin je još prije više od 1500 godina rekao:
„Šta je vrijeme? Ako me niko ne pita, znam. Ako me pitaju, ne znam.“
I zaista, svi mi osjećamo vrijeme, ali kada pokušamo objasniti šta je to sadašnjost, stvari postanu mutne.

---

🧠 Kako naš mozak vidi vrijeme?

Zanimljivo je da naučnici kažu da naš mozak zapravo kasni. Mi ne doživljavamo svijet baš onako kako se događa, već sa malim zakašnjenjem – svega par milisekundi. To znači da ono što mi mislimo da je „sada“ već tehnički pripada prošlosti.

Mozak koristi mali „vremenski prozor“ od oko 2-3 sekunde da bi složio sve informacije koje dobija i pretvorio ih u osjećaj sadašnjeg trenutka. Tako da – naš „sadašnji trenutak“ je zapravo kompjuterski render jednog sićušnog komada prošlosti.

---

🔬 A šta kaže fizika?

Ako uključimo i fiziku, stvari postaju još zanimljivije. Prema teoriji relativnosti Alberta Einsteina, vrijeme nije apsolutno. Sadašnjost nije ista za sve – zavisi od brzine i gravitacije. To znači da ono što je sada za mene, možda već jeste prošlost za nekog drugog.

U filozofiji postoje i različite teorije vremena:

• Prezentaizam – samo sadašnjost postoji, prošlost i budućnost su iluzije.

• Eternalizam – prošlost, sadašnjost i budućnost svi podjednako „postoje“, kao što postoje različite lokacije u prostoru.

• Teorija rastućeg bloka – prošlost i sadašnjost postoje, a budućnost se tek dodaje kako vrijeme ide.

U zavisnosti od toga koju teoriju prihvatimo, mijenja se i odgovor na pitanje kada prošlost počinje.

---

💔 Prošlost u srcu

A sad malo intimnije. Nekad prošlost ne počinje onog trenutka kad se nešto dogodi, nego kad mi to prihvatimo. Možda ste izgubili nekoga, doživjeli prekid, preselili se – ali stvarno osjećate da je to prošlost tek nakon što prođe neko vrijeme.

Drugim riječima, prošlost nije samo ono što se dogodilo, već ono što više ne osjećamo kao sada.

---

📚 Zaključak: Prošlost je klizava

Dakle – kada nastaje prošlost? Odgovor je: odmah. Ili nikad. Ili... zavisi.

Filozofski gledano, prošlost nastaje u trenutku kad sadašnjost prođe. Psihološki, kad se s njom pomirimo. A fizički, zavisi od toga gdje i kako stojimo u svemiru.

Vrijeme nije jednostavna traka po kojoj hodamo. Ono je poput rijeke – uvijek u pokretu, uvijek drugačije, a mi stalno plovimo njime, pokušavajući da uhvatimo ono što je upravo prošlo.