Profesionalna etika u školi - „Kolektiv koji međusobno sarađuje stvara generacije boljih članova društva“

Poštovane kolegice i kolege, 

Dopustite mi da govorim o problemu koji imaju sve škole, a o njemu se ne govori javno, tačnije, o onome što čini srž svakog obrazovnog sistema — o ljudima koji ga nose.
Možemo imati zakone, standarde, reforme i planove, ali bez zdravih odnosa unutar nastavničkog kolektiva, bez međusobnog povjerenja, podrške i profesionalne etike — nijedan sistem ne može uspjeti.

Jer škola ne počiva samo na učionicama, kabinetima i pravilnicima.
Škola počiva na ljudima.
Na nastavnicima.
Na kolegijalnosti.

1. Obrazovanje služi narodu samo ako unutar kolektiva vlada povjerenje

Da bismo zaista služili interesima naroda, moramo najprije služiti interesima jedni drugih. Kolegijalnost nije nešto što se podrazumijeva — ona se gradi.
Kada kolektiv funkcioniše kao tim, onda i djeca uče iz primjera. Kada među nama postoje poštovanje, razumijevanje i profesionalna solidarnost, tada svakodnevni izazovi postaju savladivi.

U takvom okruženju razrednik, nastavnik i stručna služba djeluju zajedno, svako iz svoje profesionalne pozicije, ali s jednim ciljem — dobrobit učenika.

2. Kada kolegijalnost oslabi, učenik postaje žrtva

U praksi se, nažalost, dešava da narušeni odnosi unutar kolektiva otežavaju rješavanje problema koji se pojave u učionici.
Ponekad se dogodi da kolega ne pokaže dovoljno razumijevanja prema drugom nastavniku koji se suočava s teškom situacijom, te umjesto da pruži ruku podrške — uslijedi distanca, tumačenje, kritika ili nepotrebni otpor.

Ponekad se dogodi da razrednik, suočen s izazovnim ponašanjem učenika, više energije usmjeri na to da zaštiti sebe od pritiska nego da zajednički traži rješenje.
Ponekad stručne službe, želeći umanjiti konflikt ili izbjeći pritužbe, ne pruže podršku nastavniku koji je profesionalno reagovao.

To su momenti u kojima učenik zapravo ostaje bez adekvatne zaštite, jer kada odrasli ne djeluju složno — problemi se prelijevaju na djecu.

Zato je naša najveća odgovornost da jedni drugima budemo oslonac, ne prepreka.

3. Snaga kolektiva ogleda se u načinu na koji rješavamo teške situacije

Najteži trenuci u školama nisu oni u kojima učenik pogriješi.
To su trenuci u kojima se procjenjuje hoće li kolektiv stati zajedno ili će se raspasti pod pritiskom.

U slučajevima kada se javi nasilno ponašanje ili bilo kakvo neprimjereno ponašanje učenika, pritisak roditelja ili konflikt koji treba stručno i smireno riješiti, nastavnik ne smije ostati sam.
On mora znati da uz sebe ima kolege, razrednika i stručne službe koje će stati uz profesionalne standarde.

Kolega koji prijavi problem ne smije se naći u situaciji da se preispituje njegov kredibilitet umjesto ponašanja učenika.
Kolegijalnost znači stati uz profesionalnu istinu, ne uz interes trenutka.

4. Profesionalna etika počinje među nama

Mi u školama učimo djecu da poštuju druge, da sarađuju, da rješavaju sukobe, da budu odgovorna bića.
Ali sve to počinje od nas.
Djeca najviše uče iz onoga što vide, ne iz onoga što čuju.

Ako unutar kolektiva postoji:

• iskrena saradnja,
• uzajamno uvažavanje,
• spremnost da se sasluša i podrži kolega,
• jasno držanje standarda i procedura,

onda i djeca razumiju da škola ima jedinstven glas i jasan sistem vrijednosti.

A tamo gdje se pojavi nesigurnost, subjektivnost, nezainteresovanost ili neprincipijelno zauzimanje strane — djeca to prepoznaju brže nego što mislimo.

5. Stručne službe i razrednici – partneri, a ne posmatrači

Uloga stručnih službi je vitalna. Oni su savjetnici, podrška i garant objektivnosti.
Razrednik je prva adresa za učenika, ali ne i jedina.

U svakom slučaju koji se tiče ponašanja učenika, potrebna je timska reakcija.
Ne smije se dogoditi da se slučaj relativizira, odgodi ili “ispegla” iz straha od reakcije roditelja ili spoljnog pritiska.
Protokoli postoje da zaštite djecu, ali i nastavnike — i zato moraju biti primijenjeni.

Kada stručna služba i razrednik djeluju skladno, nastavnik dobija oslonac, a dijete dobija jasnu poruku:
„Odrasli su jedinstveni. Pravila su ista za sve. Ovdje je sigurnost prioritet.“

6. Primjeri protokola koje kolektiv mora poštovati

Da bi se obezbijedila podrška i pravedan proces, svaka škola treba da ima jasne i obavezujuće protokole. Navodim tri najvažnija:

Protokol: podrška nastavniku u incidentima

1. Nastavnik odmah dokumentuje događaj.
2. Razrednik i stručna služba reagiraju isti dan.
3. Niko od kolega ne dovodi u pitanje integritet nastavnika dok se ne sagledaju činjenice.
4. Sve strane učestvuju u razgovoru – ne pojedinačno i ne selektivno.

Protokol: zajednička obrada slučaja

1. Razrednik nije sam u donošenju procjena kod teških slučajeva.
2. Stručna služba obavezno vodi zapisnik i daje preporuke.
3. Odluke se donose timski, a ne na osnovu pritisaka ili subjektivnih procjena.

Protokol: zaštita kolegijalnih odnosa

1. Interni razgovori se vode profesionalno, bez omalovažavanja ili prebacivanja krivice.
2. Problem se rješava unutar kolektiva, uz poštivanje digniteta svih uključenih.
3. O svakoj ozbiljnoj situaciji sačini se službena evidencija.

7. Zaključna poruka: kolegijalnost je temelj svega

Poštovane kolegice i kolege,

Nijedan sistem, nijedan zakon i nijedan ured ne mogu zamijeniti ono što jedni drugima pružamo ili uskraćujemo svakog dana — podršku, razumijevanje i profesionalnu solidarnost.

Kada se držimo skupa:

• učenici su sigurniji,
• roditelji imaju veće povjerenje,
• problemi se rješavaju pravilno,
• a obrazovanje postaje stub društva, kako bi i trebalo biti.

Kada kolegijalnost oslabi — sistem počinje da puca iznutra.

Zato vas pozivam da svako od nas bude dio promjene.
Da njegujemo saradnju, a ne sujetu.
Da gradimo povjerenje, a ne podjele.
Da stojimo jedni uz druge kada je najteže.
Jer samo tako možemo stati i uz djecu — onako kako zaslužuju.

Hvala vam.