Kada za nekog kažemo da je dobar čovjek, trebalo bi da pred sobom imamo osobu koja je nesebična, ima razumijevanja za druge, tolerantna je, iskrena i znamo da nikog neće zlonamjerno povrijediti. Međutim, sve se češće čuje da se "dobro ne isplati" ili se čak "obije o glavu", jer "zlo pobjeđuje" i utkano je u sve pore našeg društva. Mnogi zamjeraju dobrima da to dopuštaju, jer se povlače i ne reaguju, svjesno postaju manjina koju vrijeđaju, omalovažavaju, rugaju joj se. A oni ćute i trpe. Pa se onda i odigrava scenario iz citata Alberta Ajnštajna po kojem je svijet opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne preduzimaju.
Ali to je pitanje konteksta, jer ako se u nekom društvu dobrota ne favorizuje kao vrijednost, onda je sudbina dobrog pojedinca - stradanje:
- Ako su svi nose maske (tj. glume i pretvaraju se da su ono što nisu), a vi ste jedini skinuli masku i ukazujete javno na probleme društva, onda ispadate budala. U društvu laži vi morate da imate sposobnost da lažete, inače postajete žrtva onih koji su lažomaniju pretvorili u stil življenja i napredovanja u karijeri. To da su "dobar i lud braća" govori o samom društvu, a ne o pojedincu, jer ako imate vučju jamu u neposrednoj blizini, onda morate da sačuvate sebe kao ovcu. Morate da se adaptirate na nove uslove da biste preživjeli.
Da li je književnik Meša Selimović bio u pravu kada je govorio da uvijek svi znaju za nesreću i zlo, samo dobro ostaje skriveno. Sociolog kulture dr Ratko Božović kaže da je u turbulentnim (tranzicionim) vremenima, generalno, u ljudima osiromašila dimenzija čovjeka, urušili su se dostojanstvo i empatija. A dobrota, kao mentalno stanje ili djelo blagonaklonog ponašanja prema drugima, izgubila je značaj koji je nosila od davnina.
- U današnjem društvu postradala je najviše moralna inteligencija, pa od potrebe da vidimo sebe, više ne vidimo druge ljude i njihove probleme- objašnjava Božović. - S druge strane, u stanju smo da se samo riječima saživljavamo sa nevoljama drugih, zvučimo saosjećajno i nesebično, ali altruizam je mnogo više od toga. Ako iz tople sobe gledamo kako se ljudi smrzavaju, saosjećajući se verbalno sa njima, zapravo nismo spremni da se uhvatimo u koštac sa njihovim problemima sve dok ne izađemo iz pozicije egocentrizma i egoizma. Suština je ne samo da kažemo da nam je žao, nego da pronađemo način da nekome zaista pomognemo, da problem prijatelja ili komšije doživimo kao sopstveni i preuzmemo odgovornost za njegovo razrješenje.
Pitanje dobrote je pitanje čovještva, plemenitosti i humanosti, potrebe da odbranimo ljudskost u sebi i pritrčimo u pomoć drugom. Ako je, međutim, čovjek u nevolji sa sopstvenim životom, teško da može da pomogne nekom. Da bi ljudi dobro činili, moraju da imaju čime da pomognu drugom. Siromašan ne može da riješi problem siromašnom, ali zato postoje stvari koje se djeljenjem ne troše. Tako pametan može da pomogne nekome da se edukuje i time ne gubi ništa od svog bogatstva, jer znanje ne može da se potroši. Dobrota se ispoljava i tako što pokazujete čovječnost u odnosu na one koji se od vas razlikuju, a ne tako što, recimo, obožavate svoju naciju, a mrzite sve druge. To se ne može zvati dobrotom.
- Najveća nesebičnost je kada neko nekome pomaže, ali tako da ne reklamira svoje ime. Istinski dobrotvor je čovjek koji nema potrebu da se njegovo djelo javno objelodani ili bilo kada i bilo gdje spominje, kako bi na osnovu njega gradio reputaciju. Jer, ono govori samo za sebe i kao takvo je najiskrenije, najplemenitije, najljudskije. Često zaboravljamo na suštinu dobročinstva, na ono što ona izvorno jesu. A, to je čin bez protivusluge.
Božović kaže da je malograđanski razmišljati u duhu "činim dobro da bi i ti meni činio", kao što je smatrao i Dostojevski govoreći: "Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao".
Iako je ova vrijednost degradirana, ne bi trebalo da je se odričemo. Niti da prestanemo da ju učimo, jer je to, kako je tvrdio Sokrat, moguće. I zato, što više dobrote oko sebe vidimo, sve je više primjećujemo.
Izvor: T. Loš
Нема коментара:
Постави коментар