Prema izvještaju američke organizacije „Fridom haus“ 2012.
godine BiH se nalazila na 95. mjestu kao država sa djelimično slobodnim
medijima (Freedom House, 2012), sa visokim stepenom pritiska politike na medije
gdje aktuelna politika preuzima uređivačku palicu. Medijski stručnjaci u BiH
saglasni su u vezi sa činjenicom da politički pritisak mnogo utiče na medijsku
sliku i slobodu izražavanja, kao i da to nije slučaj samo u komercijalnim
medijima, nego i u javnim servisima. Novinar i publicista Boro Kontić smatra da
„Ono što je porazno je da se to dešava sa javnim medijima koji su u vlasništvu
javnosti koja ima pravo da traži kompletan spektar politike u jednoj zemlji, a
ne samo zbivanja u jednoj stranci.“ (prema Maksimović, 2012). Kada su javni
mediji u službi vlasti onda oni gube svoju funkciju, a ono što se izdvaja kao
problem jeste to što vlasti kod nas kao da zaboravljaju da živimo u demokratiji
koja pretpostavlja slobodne i nezavisne medije. Ovdje neizostavno treba pomenuti
i katastrofalne uslove rada u medijima, gdje novinarske plate često ne prelaze 400
maraka (200 eura), a takvo stanje ubija svaki entuzijazam i nastojanje da se u
ovoj profesiji nešto promijeni. Inače, u protekle tri godine Vlada RS dala je
14,5 miliona maraka medijima u ovom entitetu. Oko 4 miliona je pripalo
privatnim medijima, uglavnom za sprovođenje raznih projekata za koje nikada
nije raspisan javni konkurs. Neki i ovu finansijsku pomoć vide kao pokušaj
upliva politike u rad medija.
Radio:
Budući da su za analizu stanja u medijima u Republici Srpskoj
odabrani radio sadržaji, ukratko ćemo se osvrnuti na značaj radija kao medija
kroz istoriju. Prošlo je više od 100 godina otkada su emitovani prvi radio
talasi, a radio je bio i ostao jedan od vodećih medija zahvaljujući svojim
karakteristikama, prvenstveno brzini prenosa informacija. „Radio je jedan od
najrasprostranjenijih masovnih medija u svijetu, prisutan je i u najudaljenijim
dijelovima naše planete (čak i van nje) i svakog trenutka ga slušaju milioni
ljudi. Postao je tako svakidašnja i poznata stvar u životima ljudi da ga većina
smatra normalnom pojavom i, zbog toga, potcjenjuju njegovu moć.
Radio ipak ima snažan kulturni uticaj u današnjem svijetu i
igra značajnu ulogu u životima miliona ljudi. Osim toga, to je medij
izvanrednih svojstava, elastičan i sa raznovrsnom namjenom“ (Šingler, Viringa,
2000). Iako je prošlo 13 godina otkako su pomenuti autori objavili delo Radio,
što je u eri novih medija i interneta nesumnjivo mnogo, i danas se može reći da
je radio zadržao svoju prvobitnu ulogu medija čija je karakteristika brzo
objavljivanje informacija. Naravno, važno je napomenuti da je danas radio dobio
novi oblik zahvaljujući onlajn emitovanju programa, ali to je samo doprinijelo
njegovom opstanku u modernom vremenu jer se oslobodio prostornog i vremenskog
faktora (možete ga slušati bilo gdje i bilo kada, na telefonu ili internetu).
„U novom mediju svog vremena, radiju, teoretičar Harold Inis
vidio je mogućnost vraćanja društvenog života kao kod tzv. otvorenih društava.
Pod ovim terminom podrazumijevao je tradicionalne društvene zajednice. Radio je
za Inisa bio romantičan medij koji je imao perspektivu okupljanja i zajedništva
u društvu“ (Duronjić, 2006). Slično su o radiju kao mediju govorili i Šigler i
Viringa naglašavajući prisnost kao osobinu radija koja slušaocu omogućava da
stvaranjem sopstvenih slika učestvuje u stvaralačkom procesu radijskih
sadržaja. Na stranici sarajevskog Media centra 2005. godine objavljen je
zanimljiv tekst o brendiranju radija, gdje autor metaforički radio upoređuje sa
kafanom. „Svaki radio je kao kafana. Slušaoci su, naravno, gosti. Kafana može
dobro da radi ako ima puno gostiju ili ako ih ima malo, ali oni mnogo troše.
Na radiju, broj gostiju je broj slušalaca – a njihovo
trošenje je vreme provedeno na programu. Naravno, najbolje je imati mnogo
gostiju koji puno troše, ali to obično mogu sebi da priušte samo veliki
restorani, najčešće hotelski, ili restorani koji rade u lancu. Metafora,
prenesena na radio, značila bi – ili programi koji su delovi velikih RTV
sistema, ili mreže radio stanica sa jedinstvenim programom. Radio, dakle, da bi
bio uspješan, trebalo bi da ima ili što više slušalaca, ili da one koje ima što
duže zadrži na programu. Da bi to učinio, da je kafana, prvo bi sabrao prihod i
vidio da li mu je veća zarada od toga kakvi su mu gosti ili koliko ih je. Taj
pazar na radiju se utvrđuje uz pomoć istraživanja slušanosti“ (Spaić, 2005).
Preneseno na Radio Republike Srpske, kao dio javnog servisa ovog entiteta može
se reći da je kao takav samom pripadnošću dobio etiketu elitnog kafića, dok je
Nes radio morao dobrim menijem da pridobije i zadrži svoje goste i tako stalno
povećava promet. Ovdje je potrebno prikazati i uređivačke principe dva
analizirana medija, kako bismo imali što jasniju sliku uređivačke politike koja
nam može koristiti za analizu sadržaja.
Nastaviće se...
Izvor: R. Čokorilo, S. Terzić
Нема коментара:
Постави коментар