Evo nas u zemlji gdje je povjerenje u politiku postalo rijetkost, kao što je nekad bila rijetkost i pamet. I to povjerenje, koje smo svi smatrali nečim najvrednijim, danas je na nivou izmišljenih obećanja političara, koji nam obećavaju ruže, a donose trnje! O, kako naš narod voli da se zavarava, da vjeruje u svaku šuplju priču, dok se samo smiješi i klimne glavom – kao u onoj narodnoj: „Nema boljeg roga od svog vlastitog.“ No, ne shvatajući da je taj „rog“ samo pusta magla.
Dakle, u ovoj našoj divnoj državi zvanoj Raj na Zemlji za Patrije, gdje politika ima više boja nego što je bilo kad imala u stvarnosti, povjerenje u vlast se svela na nulu. A zašto? Ah, za to su krivi, naravno, naši političari. Da nisu oni, možda bismo još mogli vjerovati u nešto, ali s obzirom na njihove sposobnosti, čak i za obično „kolo“ treba im instruktor. Prvo mjesto u srcima ima korupcija! Pa, to je pravo blago ove zemlje, brate! Koliko god da se trudiš, ako nisi partijski odan, možeš da ostaneš bez svega. A ako si u njihovoj stranci, sve je u najboljem redu – državni poslovi, javni resursi, subvencije... sve se to samo dijeli među onima koji su „dovoljno sposobni“ da dobiju fotelje i pozicije. Svi ostali? Neka se sami snalaze. Što da se trudimo oko tih sitnica kao što su ekonomski problemi i nezaposlenost? To nije naš problem! Ako ne možeš da nađeš posao, znači da ne znaš kako da ga tražiš. Šta tu ima da se objasni!
Pa, onda ta čudna, magična retorika koja dolazi iz usta naših lidera. Sve je to tako lijepo upakovano u patriotizam, nacionalističku priču, ali, eto, tamo negdje izvan naše granice. A unutra? E, tu ne znaš da li se više bojiš svojih vlastitih ljudi ili komšija s druge strane puta. Svi mi, naravno, treba da budemo složni – ali, ako slučajno ne dijeliš iste političke stavove, onda si izdajnik, agent stranih sila ili, u najgorem slučaju, samo običan „neprijatelj naroda“. Ma, zabavljajmo se mi, dok se narod smješta u svoje rogate ideje, zarad kojih će samo oni – političari, naravno – profitirati.
A šta reći o institucijama? O, te su vam institucije, dragi moji, postale samo dekoracija na pozornici na kojoj igraju vrhunski glumci. Zakoni, kao zakoni, postoje, ali šta vrijedi kada pravda i zakon igraju svoju igru samo u korist vlasti? Za sve nas ostale? Ništa! Ko misli da će mu neko obezbjediti pravu pravdu, može da se nasmije, jer tu je samo selektivna pravda. Ako si na vlasti, možeš da prekršiš sve zakone i to je samo "pogrešno shvaćen" postupak ili "zamjena teza". Ako nisi, onda si, očigledno, kriv za sve – i to ne samo za jučerašnje stvari, već i za one koje će se tek desiti!
A kako to da ne spomenemo i našu ekonomiju? Ah, da, šta će nam ekonomija kad imamo politiku koja se previše trudi da obezbjedi samo sebe i svoje. Po tom pitanju, privreda je u stanju slično onome kad ste pokušali da porastete, a negdje u sredini je stao – i nikako da se pomjeri. Zarazili su nas pričama o ulaganjima i privrednom rastu, ali svi ti projekti ne donose ništa osim još više nezaposlenih. Mladi ljudi odlaze u inostranstvo i pitaju se: „Da li smo mi samo politički ukras ovoj zemlji?“ A naša elita? Ona se bavi time kako da pronađe još jedan novi i bolji način da se obogati, zaboravljajući da je naš narod, nažalost, uvijek najmlađi kad je u pitanju zaduživanje.
A, tek mediji! Ah, to je prava komedija! Samo da izvještavaju o nečemu što je u skladu sa vladavinom, ostalo je tabu. Ako novinar ima hrabrosti da piše o stvarima koje „ne odgovaraju“, pa, bolje da se sprema na uzbudljiv život pun prijetnji, blokada, čak i nasilja! Tu nema istine, dragi moji, jer istina je samo ono što je vlast izjavila - tzv "sevisne informacije". Ako nešto nije kako su oni zamislili, onda je to šuplja priča, a ne novinarstvo.
I na kraju – izbori. Oh, izbori, ti divni dani kada svi mi, kao ponosni građani, biramo svoje vođe. Ali samo do trenutka kada shvatimo da je rezultat već unaprijed dogovoren. Nema tu nikakvog pravog izbora. Manipulacije, kupovina glasova, lažni spiskovi – sve to samo čini da političke stranke koje vladaju ne moraju da brinu o protivnicima. Zašto bi se trudile da slušaju narod, kad su već u „prednosti“?
Dakle, šta nam preostaje? Da nas sve ovo ne iznenadi, jer nas iznova podsjeća na stare komedije i teške šale. Politika u Raju na Zemlji za Partije, kao što to kažu naši stari sve izgleda: „Kao kad se pogrešan gost pozove na večeru, sve to izađe naopako, a domaćin misli da je na vrhu svijeta!“ Pa, dragi moji, politika je danas baš tako: uvijek naopako, a narod uvijek sluša – vjerujući u to da će jednoga dana ruže zaista rasti u našem dvorištu, a putevi biti posuti ružinim laticama.
Нема коментара:
Постави коментар