Ako je nastavnik izolovan i nema podršku od drugih, bilo da je u pitanju pomoć kolega, stručnjaka ili same škole, situacija u kojoj radi postaje još izazovnija. Ipak, postoje strategije koje mogu pomoći da se posao obavi uz maksimalnu efikasnost, čak i u takvim okolnostima:
1. Postavljanje jasnih granica i prioriteta
U situaciji kada nastavnik nema podršku, postavljanje jasnih granica postaje ključ za efikasno upravljanje obavezama. Bez postavljanja prioriteta, lako može doći do preopterećenja. Na primjer, ako nastavnik ima grupu učenika sa specifičnim potrebama, važno je da se fokusira na najhitnije zadatke, dok manje urgentni zadaci mogu čekati.
Primjer: Nastavnica Ana ima 25 učenika, ali jedan od njih, Luka, ima ozbiljne emocionalne poteškoće. Iako je njeno opšte opterećenje veliko, ona mora da postavi prioritete. Ana odlučuje da će u periodima kada je najviše pod stresom, svaki dan posvetiti najmanje 10 minuta samo Luki, kako bi pratila njegov napredak i pružila mu odgovarajuću podršku. Ostatak učenika nastavlja da dobija njenu pažnju kroz grupne aktivnosti i zadatke. Za sve ostale obaveze, Ana koristi planiranje, kako bi obezbjedila da se sve obavi na vrijeme.
2. Iskoristiti postojeće resurse unutar škole
Iako nastavnik može osjećati da je izolovan, ipak postoje resursi u školi koje može koristiti. U nekim slučajevima, kolege iz drugih predmeta, pa čak i tehnička oprema, mogu biti od pomoći.
Primjer: Nastavnik Marko predaje matematiku, ali se suočava s izazovima učenika koji ima specifične smetnje u učenju. Iako je sam, Marko se sjeća da škola ima besplatan pristup online platformama za dodatne lekcije i vježbe. On koristi ove alate kako bi omogućio učeniku dodatne zadatke koji odgovaraju njegovim sposobnostima, bez potrebe za osobnim angažmanom drugih kolega. Takođe, koristi materijale koje je prethodno pripremio, kao i školske resurse kao što su računar i projektor, koji omogućuju vizualno objašnjenje i interaktivnu nastavu.
3. Razvijanje strategije za samostalno rješavanje konflikata
Nastavnici koji se nalaze u situaciji da nemaju podršku od kolega ili stručnjaka, moraju razviti strategije za samostalno rješavanje konflikata, posebno kad se radi o roditeljima koji ne prihvataju stručnu pomoć ili ne žele da prepoznaju ograničenja svog djeteta.
Primjer: Nastavnica Ivana već mjesecima ima problem sa roditeljima učenika Petra koji uporno odbijaju da prihvate savjete o tome kako da bolje podrže svog sina. Ivana odlučuje da organizuje vrlo konkretan razgovor sa roditeljima, koji se temelji na činjenicama. Ona prikuplja konkretne primjere iz Petra svog ponašanja u učionici i pokazuje im kako je on usmjeren ka napretku, ali samo ako se u školi i kod kuće usmjere zajednički napori. Takođe, Ivana im šalje linkove ka besplatnim online resursima i forumima gdje mogu potražiti dodatnu pomoć, ali i uputstva o tome kako da se uključe u obrazovanje svog djeteta.
4. Samopomoć i emocionalna otpornost
Kada je nastavnik preopterećen, važno je da se brine o svom mentalnom zdravlju, jer samo tako može da pruži najbolju podršku učenicima. Samopomoć nije samo fizičko opuštanje, već i sposobnost da se zadrži emocionalna ravnoteža u stresnim situacijama.
Primjer: Nastavnica Jelena je iscrpljena od niza napornih dana, sa učenicima koji imaju različite izazove. Tokom dana se osjeća umorno i emocionalno iscrpljeno, pa odlučuje da napravi kratke pauze tokom nastavnih sati. Svakih 10 minuta pred kraj časa, Jelena uzima 2-3 minute za "mentalnu pauzu", diše duboko i fokusira se na pozitivan aspekt svog rada. Ove mini pauze joj pomažu da sačuva energiju i emocionalnu stabilnost, što pozitivno utiče na njenu interakciju sa učenicima.
5. Iskoristiti tehnologiju i online resurse
Tehnologija može biti ključna u organizaciji nastave i komunikaciji s roditeljima, pogotovo kada nastavnici nemaju fizičku pomoć. Mnogi online alati mogu olakšati praćenje napretka učenika, organizaciju nastave i komunikaciju s roditeljima.
Primjer: Nastavnik Dušan koristi Google Classroom kako bi postavio zadatke i resurse za sve učenike. Za učenike kojima je potrebna dodatna pomoć, Dušan koristi Google Meet da organizuje online časove. Na taj način, iako je izolovan, Dušan može efikasno komunicirati sa učenicima i roditeljima, slati zadatke, te pružiti potrebnu podršku. Takođe, u okviru Google Classroom-a, Dušan može pratiti napredak svakog učenika i na osnovu toga prilagođavati zadatke i aktivnosti za svakog učenika posebno.
6. Postavljanje realnih ciljeva
Kada nastavnik radi bez podrške, važno je postaviti realna očekivanja, kako bi izbjegao preopterećenje. Postavljanje ciljeva koji su dostižni u okolnostima u kojima se nalazi može pomoći da se izbjegne osjećaj frustracije.
Primjer: Nastavnica Maja ima učenika koji se bori sa velikim izazovima u učenju, a roditelji nisu voljni da se uključe. Maja shvata da neće moći da napravi velike promjene odmah, pa postavlja realne ciljeve za svakog učenika. Za tog učenika, cilj za mjesec dana je da postigne 10% bolji rezultat na matematičkom testu, a ne da odmah riješi sve njegove teškoće. Maja se fokusira na male, ali mjerljive ciljeve koji će motivisati učenika i pomoći mu da se osjeća uspješno.
7. Iskoristiti profesionalne mreže van škole
Kada se nastavnik osjeća izolovano u školi, može se okrenuti online zajednicama, forumima i grupama koje okupljaju nastavnike i druge stručnjake. Ove mreže često pružaju izvrsnu podršku, razmjenu iskustava, te konkretne savjete za rješavanje problema.
Primjer: Nastavnica Ivana, koja se osjeća izolovano jer nije u mogućnosti da se konsultuje sa kolegama, pridružuje se online grupi nastavnika na Facebooku koja se bavi radom sa učenicima sa specifičnim potrebama. U ovoj grupi, Ivana dijeli svoje iskustvo sa učenikom koji ima problema sa koncentracijom, a kolege joj nude konkretne prijedloge za strategije koje mogu koristiti. Kroz ovakve grupe, Ivana osjeća podršku i povezanost s kolegama, što joj pomaže da se nosi sa izazovima.
Zaključak:
Raditi kao nastavnik bez podrške je nesumnjivo teško, ali uz dobru organizaciju, korištenje resursa, i razvijanje strategija za samostalno rješavanje problema, moguće je upravljati čak i vrlo izazovnim situacijama. Postavljanjem realnih ciljeva, korištenjem tehnologije i online resursa, i razvijanjem emocionalne otpornosti, nastavnik može nastaviti da pruža kvalitetnu nastavu i podršku učenicima, čak i kada je u izolaciji. Ključ je u postepenom napredovanju i očuvanju ravnoteže, kako bi se održala efikasnost i dobrobit svih uključenih.
Нема коментара:
Постави коментар