Obrazovni sistem u Republici Srpskoj godinama unazad suočava se sa ozbiljnim problemima koji ga vode ka potpunom urušavanju. Umjesto da obrazovanje bude stub razvoja društva, ono je postalo poligon za političke igre, loše reforme i nesposobnost institucija da ga unaprijede. Djeca i mladi, koji bi trebalo da budu nosioci budućnosti, ostaju bez kvalitetnog obrazovanja, a samim tim i bez perspektive za bolji život u svojoj zemlji.
Zapošljavanje preko stranačkih veza
Jedan od najvećih problema u obrazovanju jeste zapošljavanje nastavnog kadra po političkoj liniji, a ne na osnovu stručnosti i kvaliteta rada. Umjesto da u školama predaju najbolji profesori i učitelji, prednost imaju oni sa „vezama“, dok su obrazovani i talentovani ljudi često primorani da traže posao van struke ili napuste zemlju. Ovakva praksa dovodi do toga da djeca ne dobijaju kvalitetno znanje, jer su u učionicama često ljudi koji nisu dovoljno kompetentni za svoj posao.
Postoje brojni primjeri gdje nastavnici sa dugogodišnjim iskustvom i dokazanim rezultatima bivaju otpušteni ili stavljeni u nepovoljan položaj samo zato što nisu dio određene političke strukture. U isto vrijeme, oni koji dobiju posao preko političkih veza često nisu ni dovoljno motivisani da kvalitetno obavljaju svoj posao, što direktno utiče na kvalitet nastave i budućnost učenika.
Zastarjeli nastavni planovi i manjak praktičnih vještina
Još jedan ozbiljan problem jeste zastario nastavni plan i program koji ne prati potrebe savremenog tržišta rada. Učenici se uče nepotrebnim teorijskim podacima, dok su praktične vještine potpuno zanemarene. Na primjer, i dalje se izučavaju teme i metode koje su zastarjele i neprimjenljive u modernom dobu, dok digitalne i tehnološke vještine, koje su ključne za budućnost, gotovo da nisu zastupljene.
Pored toga, u školama i dalje dominira metoda učenja napamet, umjesto razvijanja kritičkog razmišljanja i analitičkih sposobnosti. Učenici nisu podstaknuti da postavljaju pitanja, istražuju i razvijaju kreativnost, već se ocjenjuju isključivo na osnovu memorisanja činjenica. Ovaj sistem proizvodi mlade ljude koji nisu spremni za tržište rada i koji teško nalaze posao jer nemaju praktične vještine koje poslodavci traže.
Loši uslovi u školama i nedostatak sredstava
Mnoge škole u Republici Srpskoj suočavaju se s lošim infrastrukturnim uslovima. U mnogim školama učionice su neuslovne, dotrajale i bez adekvatne opreme. Nedostatak osnovnih nastavnih sredstava, poput udžbenika, kompjutera, laboratorijskih sredstava za prirodne nauke, dodatno otežava kvalitet nastave.
Na primjer, u pojedinim ruralnim sredinama škole i dalje nemaju dovoljno grijanja tokom zime, učenici sjede u hladnim učionicama, a nastavnici se snalaze kako znaju i umiju. Učenici koji žele da se bave naukom ili informatikom često nemaju ni osnovne uslove za rad, dok se u školama u inostranstvu djeca od malih nogu uče programiranju i drugim vještinama budućnosti.
Nedovoljna digitalizacija i tehnološki napredak
Digitalizacija obrazovnog sistema u Republici Srpskoj uglavnom postoji samo na papiru. Iako je digitalna transformacija u školstvu ključna za budućnost, realnost je da se mnoge škole i dalje oslanjaju na zastarjele metode predavanja, bez korišćenja savremenih tehnologija. Onlajn nastava, koja se pokazala kao neophodna tokom pandemije, otkrila je brojne nedostatke sistema – veliki broj učenika nije imao pristup internetu ili adekvatnim uređajima za učenje.
Dok su u razvijenim zemljama školski sistemi prilagođeni digitalnoj eri, u Republici Srpskoj učenici i dalje uče iz zastarjelih knjiga, a pristup digitalnim sadržajima je ograničen. Škole su slabo opremljene, a učitelji i nastavnici nisu prošli adekvatne obuke za upotrebu digitalnih alata.
Masovni odlazak mladih – posljedica lošeg obrazovnog sistema
Možda najalarmantniji pokazatelj urušenog obrazovnog sistema jeste sve veći odlazak mladih u inostranstvo. Mnogi učenici i studenti ne vide perspektivu u Republici Srpskoj jer znaju da ih nakon školovanja čeka loše plaćen posao, nesigurnost i nepotizam. Odlaze u zemlje gdje se znanje cijeni, gdje se vrjednuje trud i gdje imaju priliku za napredak.
Roditelji sve češće odlučuju da šalju svoju decu na školovanje u inostranstvo, jer su svjesni da će tamo dobiti kvalitetnije obrazovanje i bolje šanse za budućnost. U isto vrijeme, visokoobrazovani ljudi koji završe fakultete u Republici Srpskoj često ne mogu da nađu posao u struci, jer se radna mjesta dijele po političkom ključu ili su plate toliko niske da im se ne isplati da ostanu.
Kako spasiti obrazovni sistem?
Rješenja za ovakvo stanje postoje, ali su potrebne ozbiljne reforme i politička volja da se nešto promijeni. Prvi korak je depolitizacija obrazovanja – zapošljavanje nastavnika i profesora mora se vršiti isključivo na osnovu znanja i stručnosti, a ne političke pripadnosti. Takođe, potrebno je modernizovati nastavni plan i program, uvesti više praktične nastave i prilagoditi obrazovanje potrebama savremenog tržišta rada.
Investiranje u škole, modernizacija nastavnih sredstava, uvođenje digitalnih alata i obuka nastavnika su neophodni koraci ka poboljšanju kvaliteta obrazovanja. Takođe, potrebno je podsticati učenike na kritičko razmišljanje, inovacije i preduzetništvo, kako bi nakon školovanja imali šansu da uspješno grade svoju budućnost.
Ako se ništa ne promijeni, obrazovni sistem će nastaviti da propada, a Republika Srpska će se suočiti sa još većim odlivom mozgova i gubitkom kvalitetnog kadra. Bez obrazovanih mladih ljudi, nijedno društvo nema budućnost, a trenutna situacija nije najpovoljnija.
Samo kroz koordinisane napore na svim nivoima, od političkih institucija do samih škola i lokalnih zajednica, moguće je stvoriti obrazovni sistem koji će biti dostojan budućnosti, a ne samo trenutnih potreba. Nažalost, trenutna situacija u kojoj se obrazovanje koristi kao instrument političkih interesa i ličnih ambicija ne može i ne smije biti dugoročno rješenje. Obrazovni sistem mora biti temeljen na stručnosti, inovativnosti i posvećenosti učenju, kako bi se omogućilo da mladi ljudi iz Republike Srpske izgrade konkurentne karijere i doprinesu razvoju svog društva.
Snažna volja i posvećenost reformama, uz podršku svih relevantnih aktera, mogu da stvore temelje za obrazovni sistem koji će djeci omogućiti razvoj svih svojih potencijala i pripremiti ih za izazove modernog svijeta. Ulaganje u obrazovanje nije samo ulaganje u pojedinca, već u budućnost društva u cjelini.
Zbog toga je ključna i saradnja sa međunarodnim organizacijama, kao i uvođenje savremenih standarda i praksa koje su se već pokazale uspješnim u razvijenim zemljama. Naša djeca zaslužuju bolje, a budućnost Republike Srpske zavisi od njihove sposobnosti da se suoče sa svijetom koji je u stalnom razvoju. Ukoliko nastavimo sa zanemarivanjem ovih problema, rizikujemo da ostanemo društvo koje je zaostalo i koje ne može da ponudi bolju perspektivu svojoj djeci.
Obrazovanje nije luksuz, već osnovno pravo i nužna investicija u svaki aspekt društvenog razvoja. Budemo li odgovorni sada, postoji šansa da preokrenemo trenutnu situaciju i damo mladima alat za bolji život, prosperitet i sigurnost. Ako to ne učinimo, izgubićemo najbolje što imamo – znanje, talenat i potencijal naših mladih ljudi.
Нема коментара:
Постави коментар