Poštovani državni službenici,
Pomoćnici ministara, direktori, inspektori, savjetnici, te svi zaposleni u
institucijama Republike Srpske,
Ovim putem želim da se obratim svim vama, onima koji nose odgovornost za
funkcionisanje sistema, kao i za prava građana naše Republike, a naročito prava
onih koji su dali najveći doprinos u njenom stvaranju i odbrani – boraca,
ratnih vojnih invalida i demobilisanih boraca.
Razumijem da svi vi svakodnevno nosite težak teret administrativnih
odgovornosti, ali, duboko vjerujem, važno je da se sjetite onoga što vas čini
službenicima i, na neki način, čuvarima pravednosti. Kao građani, kao borci,
kao ljudi koji su dali sve za ovu zemlju, očekujemo od vas da se ponašate prema nama sa
istim tim visokim vrijednostima – sa čašću, odgovornošću i poštovanjem zakona
koji nas štite.
Nažalost, realnost sa kojom se suočavamo u posljednjim decenijama, a
naročito u posljednjih nekoliko godina, ukazuje na ozbiljan problem u
postupanjima mnogih institucija prema borcima i ratnim vojnim invalidima. Naša
borba nije bila uzaludna, stvorili smo Republiku Srpsku, ali su mnogi od nas suočeni sa administrativnim
preprekama koje su postale dio svakodnevnog života u Republici. Zakon, koji je trebalo da
bude instrument zaštite, u praksi postaje smetnja, a oni koji su dužni da ga
sprovedu, često ga ignorišu ili obmanjuju. Ovo nije samo pitanje poštovanja
prava, već pitanje poštovanja naše borbe i našeg opstanka.
Ovdje želim da se osvrnem na specifičan slučaj, koji, nažalost, nije jedini.
Kao jedini prosvetni radnik u Republici Srpskoj koji ima status demobilisanog
borca i ratnog vojnog invalida, a koji je istovremeno zaposlen u tri osnovne škole u
banjalučkoj regiji, suočavam se sa sistematskim opstrukcijama u ostvarivanju
svojih prava, naročito prava na penziju. Tri poslodavca, tri administracije,
tri direktora – svi su bili obavešteni o mom statusu, svi su bili dužni da
postupe u skladu sa Zakonom o PIO, ali svi su ignorisali obaveze koje su imali
prema meni. Zakon koji mi garantuje pravo na beneficirani staž, i koji bi mi
omogućio da ostvarim penziju sa više od 40 godina staža, ne primjenjuje se, a
odgovornost za to pada na sve nadležne institucije.
Nesavjesnost, nesposobnost, ali i potpuna indiferentnost prema ljudima koji
su dali svoje najbolje godine života i zdravlje za ovu državu, postala je svakodnevnica. Od sva tri
poslodavca, od ministarstava, od institucija koje su dužne da nas RVI štite, jedini
odgovor koji sam dobio je administrativna blokada i nevoljnost da se bilo šta
ispravi. Iako su svi znali za moj status, jedini način da se nešto postigne bio
je podizanje tužbi, koje trenutno stoje na sudu više od godinu dana bez ikakvog
odgovora.
Ono što me najviše boli i što smatram najvećom nepravednošću je to što su
sve institucije, koje su zakonski odgovorne, u ovom procesu pokazale nedostatak
volje i iskrene želje da pomognu. Mnogi od vas su sigurno uvjereni da se sve
radilo u skladu sa zakonom, ali na terenu je situacija drugačija. Obaveze prema
borcima i ratnim vojnim invalidima nisu samo administrativne procedure, one su
pitanje ljudskog dostojanstva i pravde, i ako vi, kao službenici države, ne
budete ti koji će se zalagati za njihovu realizaciju, onda ko će?
Apelujem na sve vas, na svakog državnog službenika, da se sjetite da je vaš
posao da služite građanima, da čuvate i sprovedete pravdu, i da ne dozvolite da
institucije postanu prepreka onima koji traže samo ono što im pripada. Naša
prava nisu ništa manje važna od prava bilo kojeg drugog građanina Republike
Srpske, i ne bi smelo biti izgovora za to da se ona ne priznaju i ne sprovedu.
Apelujem na odgovornost, poštovanje zakona i čestito postupanje prema onima
koji su sačuvali slobodu i opstanak ove zemlje. Nemojte dozvoliti da se borci i
ratni invalidi, koji su zaslužili poštovanje, još dublje marginalizuju i
ignorišu od strane sistema u državi koju smo mi pomogli da se izgradi.
Zahtjevam da se preispitaju svi propusti i greške koje su napravljene u mom
slučaju, kao i da se hitno preduzmu koraci u rješavanju problema sa priznavanjem
prava na beneficirani staž i penziju. Ovo je poziv na odgovornost svih vas koji
se bavite zakonodavnom, administrativnom i izvršnom funkcijom u našem društvu.
Zakon je jasan, ljudska prava su neosporna, i dužnost svih vas je da ih obezbjedite.
Na kraju, pozivam vas da se prisjetite šta znači biti službenik ove države i
šta znači služiti njenim građanima, i da na tom putu budete čuvari pravde i
poštovanja prava svakog čovjeka u našoj zemlji. Ako to ne uradimo sada, šta
ćemo ostaviti budućim generacijama?
S poštovanjem,
Aleksandar Bojić
Нема коментара:
Постави коментар